Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje u spomen na posljednju austrijsku caricu i hrvatsko-ugarsku kraljicu službenicu Božju Zitu od Bourbon-Parme (9. svibnja 1892. – 14. ožujka 1989.) predvodio je u nedjelju 8. svibnja u akademskoj crkvi Sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu Domagoj Matošević. U homiliji se Matošević usredotočio na prvo misno čitanje, odlomak iz Djela apostolskih, koji govori o sv. Stjepanu đakonu, odnosno njegovoj molitvi koju je uputio Gospodinu prije smrti. Njegove izgovorene molitve mogu i nas nadahnuti, i nama biti smjerokaz u životu, a vjerujem da su one bile smjerokaz i u životu službenice Božje Zite, rekao je propovjednik.
Tako je podsjetio kako na početku nalazimo retke koji govore kako je Stjepan pun Duha Svetoga upro pogled u nebo i ugledao slavu Božju i Isusa gdje stoji s desna. U trenucima kad se nad njegovim životom pred mučeničku smrt nadvila tama, i kad bi se svaki čovjek što je sasvim normalno preplašio, Stjepan vidi otvorena nebesa i vidi Isusa. Taj njegov pogled je zapravo pogled vjere kojim on pobjeđuje situaciju u kojoj se nalazi. I mi smo pozvani da nam u teškim situacijama Gospodin da tu milost da idemo preko, da gledamo u Isusa. Čini mi se da je službenica Božja Zita imala taj dar vjere. Sjetimo se da je živjela u teškim povijesnim okolnostima. U životu je iskusila i veliko bogatstvo, ali i veliko siromaštvo. No, očito bila je žena vjere koja je gledala iznad tih okolnosti, gledala je u Boga, i zato je hrabro koračala kroz život, rekao je vlč. Matošević te uputio vjernike da mole Gospodina za jaku vjeru da uvijek mogu gledati iznad okolnosti. Tumačeći dalje tekst, zaustavio se na retku “Gospodine Isuse, primi duh moj”, te pojasnio kako se Stjepan potpuno predao Bogu.
Najviše što Bogu možemo dati je da mu predamo svoj život. On ne traži od nas da mu damo malo svog slobodnog vremena, malo svog novca, nešto od našeg suviška. On traži naš život, a to je učinio Stjepan, a vjerujem da je ovu molitvu izgovarala i službenica Božja Zita, osobito u trenucima kad nije imala drugog rješenja, osim da sve preda u Božje ruke, rekao je.
Nadalje se vlč. Matošević osvrnuo i na posljednju molitvu. Prije nego što je izdahnuo, Stjepan je zavapio “Gospodine ne uzmi ih ovo za grijeh”. Dakle, molio je “Bože oprosti im” poput Učitelja koji je još nadodao “Oprosti im, jer ne znaju što čine”. Podsjećajući na prispodobu o žitu i kukolju, propovjednik je posvijestio “da nas Isus upućuje da su u našem svijetu prisutne stvarnosti i dobra i zla”. “A kako se možemo boriti protiv zla? Vrlo jednostavno: da rastemo u dobru, da se trudimo biti Božji. No, svaki puta kada krenemo u borbu, gubimo, jer se zlo umnožava. Zato smo pozvani oprostiti, čak i neprijateljima i moliti Gospodina da unatoč zlu rastemo u dobru, rekao je vlč. Matošević te izrazio nadu da je tako molila i službenica Božja Zita.
Nakon popričesne molitve vjernici su izmolili molitvu za proglašenje blaženom službenice Božje Zite, te ona zajedno s njezinim suprugom bl. carem Karlom, postane uzorom ljubavi i vjernosti za bračne parove, a za obitelji učiteljicom kršćanskoga odgoja. U molitvi se izrekla i prošnja da ona bude svima primjer služenja i ljubavi prema bližnjemu, a posebno najsiromašnijima.
Misu je inicirala Hrvatska udruga za beatifikaciju kraljice Zite osnovana da bi promicala kauzu beatifikacije službenice Božje Zite, supruge bl. Karla, te zbog molitve i rada na posveti bračnih parova i obitelji u suvremenom svijetu.