Pula, (IKA) – Ispraćaj fra Berarda Ante Barčića održan je 5. svibnja u samostanskoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Puli. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša uz koncelebraciju umirovljenoga biskupa Ivana Milovana, i 25 svećenika iz biskupije. Na početku mise sve je uime samostanske zajednice pozdravio fra Tomislav Hrstić, župnik i samostanski vikar, koji je pročitao kratki životopis fra Berarda.
Biskup je homiliju izrekao upravo u skladu sa znanstvenom osobnošću pokojnika. “Kao što je kroz cijelu povijest Crkve bilo neprijateljstava i sumnjičavosti prema Crkvi, tako je bilo neizbježno da su učeniji pripadnici bili pozvani da obrane vjeru koju su imali kao i nadu s kojom su živjeli. Ovih nekoliko redaka što slijede, upravo je takav pokušaj da sa starozavjetnim Jobom razmišljamo o našem pokojnom subratu fra Berardu Barčiću”, rekao je na početku homilije. Biskup je znanstveni pristup univerzumu vjere koji je pokojnik očitovao kroz svoja brojna književna djela, prikazao jednim isto tako prepoznatljivim, svojim analitičkim osvrtom. Citiravši knjigu o Jobu, biskup je naglasio kako je upravo kao i Job, tako i fra Berard tražio kroz patnju smisao svoga života u živom Otkupitelju koji će mu preko izučavanja teoloških i prirodnih znanosti dati odgovor na razlog njegove nade. Tvrdnju kako je najviši oblik spoznaje upravo svijest da imamo Otkupitelja biskup je potkrijepio, pojasnivši, uz prigodna kontekstualna pojašnjena, kako je to spoznaja koja smanjuje udaljenost između nas i Boga. Sva subjektivna nastojanja pojedinca, kao i svi povijesni pokušaji dosezanja Boga propali su, potvrdivši time da je jedini Posrednik između ljudi i Boga upravo Isus Krist. Spoznaja da imamo Otkupitelja je ta koja uklanja sve razlike, i ona vraća puni sklad između nas i Oca, istaknuo je propovjednik. Čvrsto uvjerenje u činjenicu “Moj Izbavitelj živi”, vjera u živoga Spasitelja najviši je oblik svijesti, rekao je biskup te podsjetio kako je jedna od temeljnih funkcija vjere pretvoriti povijesno kršćanstvo u živuću snagu u duši i životu svakog vjernika, čineći tako da donosimo Isusov život u naše živote.
To je moguće samo ako postoji razvijena svijest kako je najbolji pokazatelj živoga Otkupitelja upravo život u skladu s vjerskim načelima. U danima progona Crkva je shvatila jedan od najvećih principa koji ostaje zauvijek važeći i istinit, koji je fra Berard slijedio u svom životu, a to je da je jedina efikasna kršćanska propaganda – propaganda dobrog života; jedina obrana kršćanstva je biti kršćanin, naglasio je biskup. Nadalje, oslonac naše vjere, ako će biti istinska, mora biti upravo živi Otkupitelj. Čovjekov odnos sa Otkupiteljem, zbog same naravi te korelacije, ne može biti drukčiji nego posve osoban, veza čovjeka i Boga. A to je pak osnova za provođenje jednog od temeljnih postulata odgovornog i zrelog kršćanstva, znati obrazložiti svoju vjeru, razlog svoje nade. Obrazovani Grci su vjerovali da je obilježje inteligentnog čovjeka da je sposoban i dati i primiti logos s obzirom na svoja djelovanja i vjerovanja. Od njega se očekivalo inteligentno i trijezno raspravljati o konkretnom i apstraktnom. Da bi to učinili trebamo znati u što vjerujemo, trebamo o tome razmišljati, trebamo biti sposobni to iznijeti inteligentno i jasno. Naša vjera mora biti otkriće iz prve ruke a ne drugorazredna priča. Jedna od tragedija modernog čovjeka vjernika je ta ako ga se upita što vjeruju, ne zna odgovoriti, a ako ga se upita zašto vjeruje isto će biti bespomoćan. Fra Berard je teološki i na znanstven način prolazio kroz intelektualni i duhovni napor razmišljajući o svojoj vjeri, kako bi svojim vjernicima i subraći mogao što bolje obrazložiti što vjeruje, zašto vjeruje i koji je njegov razlog nade, naglasio je biskup.
Osvrnuo se zatim na susret sveca i Spasitelja, čime će se očitovati konačni trijumf vjere. Tim će susretom sva prava vjernika pravednika biti zaštićena i sva njegova iskušenja opravdana, rekao je biskup, i naglasio da će taj dan biti tumač svim našim životnim tegobama a taj dan će ga objaviti svojim svjetlom. Toga dana, u Vječnosti, vjernik pravednih osjetit će neposredno zajedništvo s Isusom, a vjera će ostvariti sva očekivanja i nade, melodija križa privući će harmonije svega svemira na sebe. U nazočnosti ovakve vjere, hoćemo li se prepustiti našim brigama i strahovima bez obzira na male poteškoće? Stavimo sve poteškoće i patnje svog života sa strane i one će izblijedjeti i umrijeti, rekao je propovjednik.
Smrt je razdvajanje duhovne vrednote od tjelesne propadljivosti nastavio je biskup. Duhovna, nevidljiva, zbilja jest neuništiva, neraspadljiva nakon smrti. A tjelesna se stvarnost rastvori čim se od nje duh razdvoji. Ako smo u ovome propadljivu svijetu i u ovome raspadljivu tijelu u duhu pravedno mislili, govorili i postupali, to nam je garancija da smo pod zaštitom Svevišnjega, u ruci Božjoj. Zato na Dan suda duša pravednikova ne samo da ne osjeća muku nikakvu, nego joj se uzvraća nagradom pravednosti, istaknuo je mons. Kutleša.
Dragi fra Berarde, neka te, izabraniče Božji, dobri Otac po zagovoru tvoga prijatelja a našega blaženog Miroslava Bulešića primi u svoj Dom i blagoslovi tvoju muku svojom milosrdnom rukom i uzvrati velikim dobrima, tvoju nadu obraduje spoznajom svoje istine, tvoju vjernost nagradi svojom ljubavlju, tvoju prokušanost potvrdi svojim zlatom u nebeskoj taljici milosti i milosrđa, zaključio je biskup.
Uime provincije od pokojnog fra Berarda oprostio se fra Tomislav Hrstić, a obrede ispraćaja vodio je mons. Milovan, uz prigodnu pjesmu koju su izveli bogoslovi iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater”.
Pokojnika su ispratili i brojni vjernici Pule i okolice koji su u velikom broju kod Fra Berarda rado dolazili na ispovijed ili po savjet, a koje je on uvijek rado primao.