Nin, (IKA) – Uskrsni susret u župi sv. Anselma u Ninu koji je na osobit način okupio ninsku djecu s roditeljima održan je u srijedu 4. svibnja u župnoj crkvi Sv. Anselma. Misno slavlje predvodio je o. Jozo Milanović, OSB, iz benediktinskog samostana na Ćokovcu. “Gospodin nam otkriva istinu, pomalo nas upućuje i daje svakome koliko može nositi. Kaže, ‘Dao bih vam još više, ali sada ne možete nositi’. Darove koje nam je dao trebamo posredovati, prosljeđivati bližnjima”, potaknuo je o. Jozo, dodavši da Božje darove “nismo dobili da ih zadržimo za sebe, nego da ih darujemo drugome”. “Bog u svojoj ruci drži dar još većim. Kako će ga staviti u moju ruku, ako je ne otvorim jer sam je stisnuo čuvajući dar koji mi je već dao, govoreći, ‘ovo je moje’. Tako lišavam sebe još većeg dara, ne vjerujem da je Bog tako dobar. Da bi nam dao još darova, već primljene trebamo posredovati drugima”, istaknuo je o. Jozo, dodavši da je nebeska majka posrednica Božjih darova, s majčinskom ljubavlju posreduje što Bog daje. “Marija ništa ne zadržava u sebičnosti. Sve nama prosljeđuje svojom majčinskom dobrotom, prati nas i zagovara kod svog Sina”, rekao je o. Jozo, podsjetivši da je Benedikt VI. više puta rekao kako “nismo vlasnici, nego posrednici Božjih darova”. “Nebeska majka je najbolji, najsjajniji primjer posrednice. Primamo od Gospodina, darujemo bližnjima. Pozvani smo uključiti se u to kolo Božjeg darivanja, pružiti ruku prema Gospodinu i bližnjemu, da to kolo bude blagoslovljeno, da nas Gospodin obdari još većim darovima. Zato nas je i stvorio, jer nas je Bog htio obdariti. Treba isprazniti ruku da primimo nove darove, da budemo uključeni u Božje darivanje, da po primjeru nebeske Majke budemo posrednici Božje dobrote”, rekao je o. Jozo. Istaknuo je “da će nas Duh Sveti upućivati da razumijemo glavnu istinu, Kristov vazam, njegovo uskrsnuće nakon smrti i ukopa”. “O Isusovu vazmenom događaju najbolje nam svjedoči njegova i naša Majka. Nitko nije bio tako blizu Kristu u muci i u uskrsnuću kao Blažena Djevica. Nitko nije bio potpunije upućen u istinu Isusove smrti i uskrsnuća kao sveta Bogorodica. Nitko u povijesti Crkve nije bolje upućivao kršćanski puk u istinu Kristove žrtve i slave kao Marija”, istaknuo je o. Jozo, dodavši da i u Ninu Gospa od Zečeva već pola tisućljeća svjedoči o Kristovoj žrtvi za naše spasenje. “Prije 500 godina, 4. svibnja 1516., upravo na današnji dan i upravo u ove večernje sate dok smo mi u crkvi, Gospa se ukazala udovici Jeleni dok je molila pred njenim kipom na otočiću Zečevu. Tu je večer Gospin kip proplakao, a Jelena i vjerni narod od ganuća su proplakali suzama radosnicama. Kroz pet stoljeća Gospa je brojnim čudesnim događajima posvjedočila svoju majčinsku ljubav prema nama. Neka nas Gospa od Zečeva i dalje prati svojim majčinskim zagovorom i pokazuje nam vječnu Istinu, svoga Sina i našeg uskrslog Gospodina”, zaključio je o. Jozo.
Nakon mise, priredbu “Krist uskrsli na našem moru” održao je dječji zbor “Kunjski ćoci” iz Tkona na Pašmanu, uz glazbeno vodstvo Jelene Barić i pripremu Kristine Ostojić. Uskrsnom priredbom u vazmenom vremenu htjela se oživjeti radost susreta s Uskrslim Kristom. O. Jozo čitao je kratke evanđeoske ulomke koji su opisali Isusova ukazanja učenicima na obali Genezaretskog mora. Sažeto je svaki prepričao, s glavnom porukom da je nakon neuspjelog ribarenja učenika ulov bio čudesan, kad su poslušali Isusa i na njegovu riječ bacili mreže. “Kad god su Isusu bili poslušni, uvijek su silnu radost kušali”, rekao je o. Jozo. Djeca su sve popratila prigodnim stihovima i pjesmama. “Isus se očitovao učenicima na moru Tiberijadskom. Njih umorne ribare je hrabrio, gladne učenike je hranio. Na obali Genezaretskog mora uskrsli Krist je svoje učenike čekao, čudesnim ulovom ih razveselio i doručak im pripremio. Vjerujemo da uskrsli Isus čeka i nas na obali ‘našega mora’, kako kralj Petar Krešimir IV. 1069. g. u Ninu naziva Jadransko more u darovnici benediktinskom samostanu Sv. Krševana u Zadru”, rekao je o. Jozo, zaključivši “da će nas Uskrsli, nakon plovidbe nemirnim morem ovoga života, dočekati na vječnoj obali, u vječnoj luci. Ondje nam nije pripremio privremeni doručak, nego vječnu svadbenu gozbu”.