Vatikan, (IKA) – I na današnjoj općoj audijenciji bilo je vrlo živo. Papa Franjo se po običaju otvorenim automobilom proveo među vjernicima okupljenima na Trgu Sv. Petra, zaustavljajući se i među skupinama mladih koji ovih dana u velikom broju obilaze rimske spomenike. Vjernike je upozorio da se ne zatvaraju u sebe, jer onda zaudaraju starinom. Potaknuo ih je da izađu van te da poput Isusove prispodobe idu u potragu za izgbljenom ovcom i dovedu natrag u ovčinjak. Za Boga nitko nije nikada definitivno izgubljen. Bog nas traži do posljednjeg trenutka.
Pastir je jedina glavna osoba i sve ovisi o njemu, rekao je Papa i dodao kako se može sumnjati da li pastir uvijek pravo postupa kada napušta 99 drugih ovaca da bi pronašao izgubljenu i to ne u ovčinjaku, već u pustinji. Pastir prema Isusovoj prispodobi niti stiže do pustinje, već prije toga nalazi izgbuljenu ovcu i sa zadovoljstvom se vraća. U stvarnosti, međutim, ne ide baš tako. Gospodin se ne pomiriti s činjenicom da se i samo jedan čovjek može izgubiti. On ide u potragu za izgubljenom djecom i raduje se kad ih nađe. To je, prema Papinim riječima, neoubuzdiva želja i za sve nas jasna poruka. Milosrđe prema grešniku je način Božjeg postupka, kojem on ostaje apsolutno vjeran. Nitko i ništa ga ne može zaustaviti od te spasonosne volje. Božje je stado uvijek na putu i ne može se zavaravati i skrivati. Ne može ga se ni zadržati za sebe i zatvoriti ga u naše sheme i strategije. Gospodina se može susresti tamo gdje je izgubljena ovca te ga moramo tražiti tamo gdje nas on želi susresti, a ne tamo gdje ga mi mislimo naći. Stado ne će biti potpuno, aako se ne slijedimo trag pastirskog milosrđa. Kada on ide u potragu za izgubljenom ovcom, on ujedno potiče ostalih 99 da mu pomognu oko ponovnog ujedinjenja stada, ustvrdio je Papa i pozvao vjernike da često razmišljaju o toj prispodobi, jer uvijek ima u kršćanskim zajednicima ljudi koji odu iz zajednice. Katkad se zbog toga obeshrabrimo i prijeti nam opasnost zatvoriti se u ovčinjak, gdje više ne miriše po ovcama, već na izoliranost. Potreban je misonarski zanos, jer za Isusa nijedna ovca nije definitivno izgubljena, već se svaku mora tražiti, zaključio je Papa svoju katehezu na današnjoj audijenciji, prije koje je primio u posebnu audijenciju izaslanstvo Jordanskoga kraljevskog instituta za međuvjerske znanosti odakle je prije deset godina proizašlo pismo 138 islamskih znanstvenika. Papa ih je upozorio da se ne smiju priviknuti na razaranje, već strpljivo gajiti kršćansko-islamski dijalog. Vaš se rad sastoji u izgradnji. Mi živimo u vrijeme razaranja i ratova, pa postoji opasnost da se na to priviknemo. Dijalog i zbližavanje nam, međutim, pomažu u izgradnji ne samo novih vjerskih, već i društveno-političkih odnosa, istaknuo je Papa i objasnio kako dijalog znači izaći iz vlastitih sredina riječima. Izreći vlastitu misao i saslušati misli drugih. To je prva etapa jednog puta. Ne bi se ipak smjelo ostati samo na susretu riječi. Srca se sureću i počinju prijateljskim dijalogom, a to dovodi do pružanja ruku. Srce i ruke – to je vrlo jednostavno i za djecu. Zašto ne bismo i mi tako radili, upitao se Papa i zaključio kako se to ostvaruje malim koracima, prijateljstvom i druženjem. Svi imamo zajedničkog Oca, dakle svi smo braća.