Zagreb, (IKA) – Knjiga “Duhovnost vjeroučitelja laika u Hrvatskoj” autorice dr. Kate s. Amabilis Jurić u izdanju Kršćanske sadašnjosti predstavljena je u sklopu programa Katehetske proljetne škole, u petak 29. travnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.
Moderator predstavljanja dr. Ivica Pažin uputio je na dva sadržajno jednako bogata i kvalitetna dijela knjige. U prvome dijelu nižu se misli o teološko-katehetskom utemeljenju duhovnosti vjeroučitelja laika, posebno iscrpljujući saznanja o stvarnostima i pojmovima duhovnosti, laika i vjeroučitelja. Drugi dio odnosi se na opis, analitičku razradu i iznošenje rezultata provedenih intervjua, odnosno razgovora u okviru kvalitativnoga istraživanja.
Najdublja čežnja svih religija uvijek je u povijesti bila postati jedno s Bogom. Kako je to izgledalo u pojedinim povijesnim epohama kršćanstva, na poseban način kroz prizmu shvaćanja duhovnosti, s. Amabilis istražuje i stavlja pred nas. U tome smislu ne nedostaje navoda o biblijskom poimanju duhovnosti, o razlici između askeze i mistike, odnosno susretu čovjeka i Boga u djelovanju ljudskom i milosti Božjoj, niti rasprave o duhovnosti kao životnoj praksi te o onoj duhovnoj teologiji koja se shvaća kao nova teološka znanost, rekao je dr. Pažin. Uputio je na hvalevrijedne semantičke i jezične eseje o navedenim pojmovima koji, zajedno s drugim tumačenjima o duhovnosti žele govoriti kao o živom iskustvu vjere. No, to nije sve. Prava duhovnost, kako ističe s. Amabilis, jest i sakramentalna duhovnost. I to najprije ona euharistijska u kojoj smijemo iskusiti ljubav koja nas mijenja i koja, napominje autorica ‘za vjeroučitelja u konačnici znači živjeti svoj život potaknut vizijom zajedništva i pravde, te lomiti kruh i blagoslivljati čašu, spominjući se pritom Kristove muke i smrti’. Samo onaj tko je iskusio prava značenje duhovnosti, može sa s. Amabilis reći “vrijeme je da duhovnost postane prva zadaća naše Crkve”, rekao je dr. Pažin.
Kako je u knjizi na poseban riječ o duhovnosti vjeroučitelja laika, razumljiv je zahtjev izrečen na stranicama knjige “trenutak u kojem se nalazi i djeluje Crkva u Hrvatskoj jest naš povijesti kairos u kojemu je vjeroučitelj pozvan kako na razini župne zajednice, tako i na razini škole biti i to čitavom svojom osobom, a ne samo riječima, autentični znak i simbol naviještenoga, te simbol Crkve i kršćanstva u svoj njihovoj autentičnosti”. Je li to doista moguće u vremenu kada je duhovnost, u prijedlogu teksta Okvirnoga nacionalnoga kurikuluma spomenuta samo jednom te je, čini se, shvaćena samo kao jedna od ponuda na vrtuljku različitih vrijednosti? Je li moguće biti svjedokom u vremenu kada neoliberalno i neoprosvjetiteljsko shvaćanje odgoja i obrazovanja vodi prema stvaranju antipedagoške budućnosti škole? Je li moguće doista ne znam, ali nam se valja uputiti putem koji predlaže s. Amabilis kada piše da je u Kristu sve ono što je profano, zajedno s onim što je sakralno, stopljeno u jednu stvarnost. U stvarnost Krista, rekao je dr. Pažin.
“Razmišljajući o sadržaju koji autorica stavlja pred nas, kada na poseban način ističe moguće modele duhovnosti: funkcionalni, relacijski, biblijski, kristocentrično-eklezijalni, te praktični, počinjem shvaćati da je njezina borba za duhovnost koja ju vodi u samu bit i najintimniju dimenziju kršćanstva. Doista, često se čini da je duhovnost područje koje iznova treba svojih misionara, zemlja koja nije nastanjena kršćanima. Još više zastrašuje činjenica kada se u intervjuima saznaje kako se na teološkim fakultetima ne moli, budući da se radi o znanstvenim institucijama, kao da bi jedno drugo trebalo isključivati. Ipak, ohrabruju zaključci s. Amabilis artikulirani na temelju razgovora s vjeroučiteljima. Oni su puni nade i poštovanja prema vjeroučiteljima čiji se životni koncepti duboko oslanjaju na duhovnost koju crpe iz svakodnevnih liturgijskih i drugih meditativnih i molitvenih susreta, iz sakramenata na kojima temelje svoju sadašnjost i budućnost, kao i na nekim humanitarnim akcijama koje u sebi skrivaju duboko poštovanje prema drugome izniklo u duhu vjeroučiteljice i vjeroučitelja”, rekao je dr. Pažin.

Dr. Goran Milas, znanstveni savjetnik na Institutu za društvena istraživanja “Ivo Pilar”, ujedno i recenzent knjige, odgovorio je na pitanje “zašto knjigu uzeti u ruke?” Duhovnost vjeroučitelja – čini se kao da je o toj temi sve rečeno. Duhovnost je istraživana oduvijek u svakom povijesnom razdoblju, o duhovnosti je pisano tisuće stranica. Kao da je sve rečeno, no mi znanstvenici vidimo zanimljivo u nezanimljivome, u tome je posebnost ove knjige. U njoj se može vidjeti ono što u drugim knjigama nema. Naime, s. Amabilis prepoznala je relevantnu temu u nečemu, što naizgled nije nudilo nekakve velike efektne zaplete, a još manje efektne rasplete. Međutim, vidjet ćete da u knjizi postoji itekako zanimljivih uspona i padova. Nije tu samo ono što bismo očekivali. Ljudi imaju svoje probleme kao vjeroučitelji. Ponekad se ti razgovori pretvaraju više u psihoterapiju, nego u znanstvene razgovore, rekao je dr. Milas te posebno pohvalio metodološki pristup, koji se ne susreće često, a pogotovo ne u ovakvom ekstenzivnom obliku.
Duhovnost vjeroučitelja toliko je kompleksan problem, toliko ga je teško zahvatiti bilo kojom znanstvenom metodologijom, pozitivističkom jako teško. Taj problem zahtijevao je specifičnu metodologiju, jer premda je mnogo toga bilo napisano o tome, to su bila promišljanja. Ali ono od čega treba krenuti i što znanost uvijek zagovara su empirijski podaci. U ovom slučaju empirijski podaci su deseci i deseci razgovora u trajanju od 1 do 2 sata u kojima je nastalo više od 300 stranica materijala. Iz svega toga treba crpiti zaključke. Dakle, metodološki ovo je izuzetno veliki poduhvat napravljen u metodološko korektnoj maniri koja do sada u takvom obimu nije viđena u Hrvatskoj. To je ogromno bogatstvo materijala pretočeno u itekako vrijedne empirijske zaključke. Ovo djelo je bogato na svaki način. Hoćete li čitati teorijska promišljanja u uvodu, ili ćete se usredotočiti na izvatke iz razgovora koji cijelom djelu daju jednu posebnu plastičnost, rekao je dr. Milas.
Vjeroučiteljica savjetnica Gordana Brkanac, jedna je od 41 vjeroučitelja i vjeroučiteljica koje je s. Amabilis intervjuirala prije šest godina kada je počela empirijsko kvalitativno istraživanje, primjenom metode dubinskog ili nestandardiziranog intervjua. Vjeroučiteljica Brkanac kratko je predstavila odvijanje intervjua koji su obuhvatili vjeroučitelje laike iz svih (nad)biskupija, oba spola, različite dobi, od 26 do 60 godina i različite duljine obnašanja vjeroučiteljske službe, i to od 2 godine do odlaska u mirovinu. Ispitanici su odgovarali na deset istovjetnih pitanja otvorenog tipa, što je u opuštenom ozračju dalo priliku iskreno i slojevito govoriti o njihovu viđenju duhovnosti vjeroučitelja laika, tj. duhovnosti njih samih. Pojasnila je kako su se pitanja odnosila na tri tematska područja: poziv, poslanje i konkretno očitovanje, te ostvarenje duhovnosti vjeroučitelja laika; izvori i rast u vjeroučiteljskoj duhovnosti, te utjecaj tog rasta na konkretno djelovanje; a posljednja grupa pitanja ticala se duhovne formacije vjeroučitelja laika.
Ono što su svi ispitanici ustvrdili odmah na početku intervjua, bez obzira na dobne razlike je uvjerenje da doista postoji specifična duhovnost vjeroučitelja laika. Duhovnost vjeroučitelja duboko je intimna dimenzija, ali ona mora prožimati njegovu cjelokupnu osobu i biti izvanjski vidljiva. Vjeroučiteljem se ne rađa, nego postaje, rekla je. Istaknula je kako su vjeroučitelji svjesni da njihov govor, da bi dopro do onih kojima je upravljen, mora biti svjedočki. “Zbog toga vjeroučitelj u današnjem vremenu koje je prožeto vjerskom indiferentnošću, relativizmom, agnosticizmom, ateizmom, sekularizmom mora biti molitelj koji se trajno napaja Božjom riječju sadržanom u Svetom pismu. U svom molitvenom stavu hrvatski vjeroučitelji iskazuju potrebu za jednostavnošću, poniznošću i ustrajnošću. Izvor duhovnosti nalaze u Trojedinom Bogu, a prednost daju meditativnoj i kontemplativnoj molitvi, kao svojevrsnom povratku molitvenoj skrovitosti”, rekla je.
Nadalje je istaknula da kao preduvjet duhovnog rasta vjeroučitelji ističu rad na sebi, razumijevanje njihovih obitelji i prevladavanje kompleksa manje vrijednosti, kao posljedice omalovažavanja vjeroučiteljevih postignuća.
Svoju duhovnost oni procjenjuju kao pozitivan element koji im pomaže da pogledom kršćanske ljubavi promatraju svoje učenike i uspostave s njima, njihovim roditeljima i kolegama u zbornici bolju komunikaciju, te njeguju ekumensku dimenziju. Vjeroučitelji izražavaju stav da njihova duhovnost ne može i ne smije biti odvojena od povezanosti s Crkvom, koja se očituje u prihvaćanju svih njenih istina, te aktivnom liturgijsko-sakramentalnom životu i poštivanju etičko-moralnih principa koje Crkva zastupa. Ova eklezijalna dimenzija posebno dolazi do izražaja u primanju kanonskog mandata.
Okupljenima se obratio i direktor Kršćanske sadašnjosti dr. Stjepan Brebrić, koji je zahvalio na odazivu na predstavljanje, te čestitao autorici na tom iznimnom djelu. “Kad pročitate ovu knjigu, onda ste pod dojmom da su sva istraživanja i pisanja o duhovnosti zapravo bili govor o nekim parametrima duhovnosti. Govorilo se puno i o smislu duhovnosti, ali zbilja se odlučiti i prepoznati jednu specifičnu duhovnost vjeroučitelja laika, reći što je ta duhovnost, kakva je, pristupiti na kvalitativni, a ne isključivo kvantitativni način kako to obično u sociologiji biva, teološko-psihoanalizom to nije samo riječ o nekim novim metodološkim pristupima, nego doista je izravan govor o stvarnosti. Ovdje ćete doživjeti verbalizaciju iskustva koje mi imamo o duhovnosti, a na kraju se daju i prijedlozi kako to formirati. Mislim da je izvornost ove knjige neupitna”, rekao je dr. Brebrić.
Na kraju predstavljanja riječ zahvale uputila je dr. Kata s. Amabilis Jurić. Zahvalila je na molitvenom praćenju i svakoj potpori svojoj obitelji i redovničkoj zajednici. Izrekla je zahvalu i izdavačkoj kući. Posebno je u zahvalama spomenula dr. Tomislava Ivančića, koji joj je bio duhovni mentor. Zahvalu je izrekla i svom mentoru dr. Alojziju Hoblaju.
U glazbenom dijelu sudjelovao je don Anton Šuljić i zbor Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina sa sjedištem u Sarajevu, sastavljen iz više samostana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pod vodstvom s. Jelice Dolić, te glazbenu klavirsku pratnju Dominika Pečarića.
Predstavljanju knjige nazočilo je više školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina predvođenih provincijalnom predstojnicom s. Katom Karadžom, profesori s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, križevački vladika Nikola Kekić, vjeroučitelji, kao i rodbina i prijatelji autorice knjige. Predstavljanje se održalo u posebnom ozračju. Naime, na taj dan franjevke spomenute provincije slavile su svoj Dan.