Grado, (IKA) – Na otoku svetištu Santuario della Madonna di Barbana nedaleko mjesta Grado u Nadbiskupiji Gorizia svečanim misnim slavljem koje je 25. travnja predvodio nadbiskup Oscar Rizzato obilježena je 87. obljetnica smrti sluge Božjeg Egidija Bullesija. Toga je dana ondje održan i susret ezula, optanata.
Svečanost je počela okupljanjem ispod jubilejskog križa iz 2000. godine. Uslijedila je procesija svećenika s nadbiskupom i zastavom s likom Egidija prema crkvi svetišta. Ondje je pred Svetim vratima nadbiskup predvodio molitve propisane za potpuni oprost, te su potom svi sudionici susreta prošli kroz Sveta vrata, izmolivši oprost za sebe ili nekog svog pokojnika. Svečano otvaranje Svetih vrata u svetištu je bilo tek nedavno, 16. travnja.
Nadbiskup je u homiliji podsjetio da Blažena Djevica Marija, koja je Sina pratila do ispod križa, najbolje razumije patnje ljudi. Potrebno je živjeti sa sigurnošću da patnje pridonose našemu spasenju, naglasio je propovjednik. Napose je bitno to svoje uvjerenje iskazivati praktičnim življenjem vjere, istaknuo je mons. Rizzato.
Nakon misnog slavlja, Lucia Bellaspiga, novinarka talijanskog katoličkog dnevnog lista Avvenire, izrekla je svoj osobni, obiteljski, ali i općeniti povijesni osvrt na Istarsko-dalmatinski egzodus, s posebnim naglaskom na ubijene svećenike i redovnike u tom periodu, kao i na važnu ulogu klera u pomaganju ljudima u tim teškim vremenima.
Svečanost je završena procesijom prema Kapeli ukazanja gdje je nadbiskup predvodio molitvu za zagovor sluge Božjeg Egidija Bullesija, i pred njegovu je urnu položeno cvijeće. Uz druge svećenike i redovnike, u koncelebraciji je bio i preč. Marijan Jelenić, vodnjanski župnik i kanonik pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola.
Egidie Bullesi (Pula, 24. kolovoza 1905. – Pula, 25. travnja 1929.) bio je mladić laik koji je u teškim godinama između dva svjetska rata živio i djelovao u Puli, te jedinstvenim osobnim zalaganjem i duhovnim darom, riječju i primjerom poticao obraćenje napose “problematičnih kategorija” ljudi, u specifičnim životnim sredinama: radnika u Brodogradilištu Uljanik, mladih prepuštenih “odgoju” ulice, mornara s kojima je živio za trajanja 25-mjesečnog vojnog roka. Već za života, a napose prigodom njegove smrti, od posljedica upale pluća u Puli, u dobi od 23 godine, 25. travnja 1929. godine, njegovi su ga suvremenici nazivali svecem. Tri njegova brata postali su svećenici. Obitelj je nakon II. svjetskog rata otišla u Italiju. Egidijeve zemne ostatke prenijeli s pulskog groblja u Italiju 1974. a nedugo zatim doneseni su u Barbanu, s obzirom da je bio franjevački trećoredac, i živio je tu karizmu do srži. Od tada ondje traje štovanje njegovog lika. Slugom Božjim proglasio ga je sveti papa Ivan Pavao II. 7. srpnja 1997. Postulatura se nalazi pri Nadbiskupiji Gorizia, kojoj Barbana pripada kao dijecezansko svetište.