Donji Dolac, (IKA) – Na četvrtu vazmenu nedjelju, nedjelju Dobroga Pastira, 17. travnja, svečano je bilo u Donjemu Docu, rodnoj župi novoga vojnog ordinarija u RH mons. Jure Bogdana. U suslavlju tridesetak svećenika, župnika domaćina don Ivana Prelasa, poljičkoga dekana i župnika Gata don Vlade Đuderije, dekana i župnika u Makarskoj mons. Pave Banića, i uz asistenciju bogoslova Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Bogdan predslavio je prvi put kao zaređeni biskup misu u svojoj župi, na veliku radost okupljenih župljana i brojnih uzvanika s raznih strana.
Misnomu slavlju prethodila je procesija od župne kuće do župne crkve, koja je posvećena sv. Martinu. Po dolasku u crkvu okupljene je pozdravio dekan Banić, i posebice izrazio dobrodošlicu mons. Bogdanu, istaknuvši da je njegova rodna župa ponosna što je postao novi vojni ordinarij u Hrvatskoj, te su mu za tu prigodu darovali misnicu, pektoral, albu i križ – nazvan Dolački križ, jer je izvorni nađen u Podgrađu nedaleko mjesne škole, a potječe s kraja VI. ili početka VII. stoljeća. Radost župljana izražena je u pozdravnoj recitaciji koju su izrekli mladi Marko Kaćunko i Anita Jakulj, kao i u dobrodošlici mjesnoga župnika don Ivana Prelasa.
Homilija mons. Bogdana bila je protkana glavnom niti vodiljom te nedjelje – Dobri Pastir – koji je središte i u kojemu se ogleda svećenička služba koja se odvija na trima razinama: poučavanju, upravljanju i posvećivanju. Vjernici katolici diljem svijeta na četvrtu vazmenu nedjelju ujedinjeni su u molitvi oko uskrsloga Gospodina, Dobroga Pastira, za svećenička zvanja. Posebice je istaknuo bogatstvo i plodnost svoje župe koja je dala oko stotinu svećenika. Biskup je izrazio svoju radost, što danas može slaviti misu u svojoj rodnoj župi, riječima: “Od dana svoga imenovanja biskupom na blagdan sv. Andrije apostola, 30. studenoga, prošle godine, odlučio sam pohoditi svoju rodnu župu kad to bude moguće, kao zaređeni biskup. Bogu i svima vama zahvalan sam da se to moglo ostvariti danas. U ovoj crkvi Sv. Martina primio sam sakramente krštenja, prve svete ispovijedi, pričesti i krizme. Ovdje sam također slavio i svoju Mladu misu. I koliko god je naše selo raseljeno, i u njemu ne ključa život kao nekad, ono živi i nada se boljemu, naša župna crkva bila je i ostala središte svih važnijih zbivanja i događanja, naših prigodnih okupljanja”.
Na kraju homilije biskup je sve pozvao da mole za njega i njegovu novu službu i za nova duhovna zvanja u Crkvi: “Dragi svećenici, draga braćo i sestre, htio bih vas pozvati da molite za mene, apostolskog nasljednika, koji imam specifičnu zadaću u upravljanju u Kristovoj Crkvi u Vojnoj biskupiji u Republici Hrvatskoj. Molite se za mene da na povjerenom području izvršim svoje poslanje učitelja i navjestitelja Božje Riječi, da mudro upravljam povjerenim mi vjernicima, da ih vodim Bogu svetošću života i bogoslužnim činima. U vaše molitve preporučujem sve naše biskupe i svećenike. Molite da se znamo pobrinuti za sve povjerene nam duše, i one izgubljene i odlutale od povjerenog nam stada. Danas su s nama i naši bogoslovi, mladići koji u svome srcu osjećaju da ih Bog poziva na uzvišenu svećeničku službu. Njihov put pratite i zalijevajte svojim molitvama. Duhovno zvanje je uvijek dijalog ljudskoga i Božanskog srca – susret Boga i čovjeka, Boga koji poziva i čovjeka koji u svojoj slobodi odgovara na Božji poziv. Molite, Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju”.
U molitvi vjernika molilo se za potrebe Crkve i svijeta, za duhovna zvanja, i s posebnim pijetetom za branitelje poginule u Domovinskome ratu, od kojih su na taj dan, 17. travnja, svoj život za Domovinu položila sedmorica branitelja iz Poljičkoga dekanata: Ante Šošić, Andre Vedran Rakuljić, Neven Pocrnjić, Marko Lozančić, Miljenko Zečić, Tonči Marušić i Marko Kristić.
Na kraju misnoga slavlja otpjevana je hrvatska himna, poslije čega su se mons. Bogdan i svećenici zaputili na mjesno groblje, da bi izmolili odrješenje za sve koji tamo počivaju. Na kraju se biskup zaustavio u molitvi na grobu svojih pokojnih roditelja.
Nakon mise priređen je agape na kojemu se okupilo više od tisuću ljudi. U blagoslovnoj molitvi jela, mons. Bogdan spomenuo se svoga svećeničkog puta i zahvalio svima koji su ga pratili: U molitve je uključio sve s kojim ga je Providnost kroz život povezala. S velikom radošću pozdravio je nazočne i izrazio im dobrodošlicu. Uslijedilo je druženje i prijateljski susreti.