Sarajevo, (IKA/KTA) – Porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan slavio je svečano euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu na svetkovinu Božjeg milosrđa, u nedjelju 3. travnja. Koncelebriralo je 15 svećenika, a sudjelovao većih broj redovnica raznih družbi, bogoslovi, sjemeništarci i drugi vjernici. U organizaciji katedralnog župnog ureda upriličen je sedmodnevna priprava s misama i prigodnim razmatranjima te pobožnošću milosrdnom Isusu uz sudjelovanje brojnih vjernika. Riječi dobrodošlice i zahvale biskupu Milovanu i svim nazočnima uputio je katedralni župnik vlč. Marko Majstorović. Na početku mise biskup Milovan je blagoslovio sliku milosrdnog Isusa koja je na kraju mise nošena u svečanoj procesiji oko katedrale. Na misi biskup Milovan krstio je dvoje djece iz katedralne župe.
Tijekom Mise biskup Milovan uputio je prigodnu propovijed koju prenosimo u cijelosti:
U propovijedi je biskup Milovan istaknuo: „cijelog me života s ovim gradom povezuju također mnoge vrijedne i drage osobe, koje sam susreo na životnom putu i koje su ili nekad ovdje živjele ili i danas obitavaju i djeluju ovdje u Sarajevu”.
Podsjetivši kako je blagdan Božjeg milosrđa nedavno ustanovljen, biskup Milovan je istaknuo kako je Božje milosrđe odlika Božjega bića koja karakterizira djelovanje apsolutne ljubavi Božje u životima ljudi. I crkvena je zajednica oduvijek bila svjesna da poruka milosrđa stoji u samom središtu evanđelja. Međutim u povijesti Crkve ponekad je ta objavljena spoznaja bila ublažena u svojoj radikalnosti, pa se u prvi plan stavljala Božja pravda, a Boga se više doživljavalo kao strogog Oca i pravednog Suca. – Jedan mali odgovor i „ispravak” Neba na takvo shvaćanje bila je u 17. st. također privatna objava Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque, I pobožnost koja se otuda jako proširila cijelom Crkvom. Pobožnost kojoj je u središtu upravo čašćenje Srca Isusova kao simbola velike ljubavi Božje prema ljudima, rekao je biskup Milovan.
Ipak trebalo se dogoditi XX. st. s njegovim dramatično krvavim, do tada nezamislivim erupcijama razorne kolektivne patnje čovječanstva, pa da se svemoć Božja počne shvaćati u prvom redu kao svemoć milosrdne ljubavi. Bile su to strahote I. i II. svjetskog rata, nacistički logori i duge komunističke strahovlade, prijeteća ekološka apokalipsa i užasi terorizma, koji evo ne prestaju. U takvim okolnostima, u gledanju Crkve na Božji odnos prema svijetu u prvi plan stavlja se Božja milosrdna ljubav s njenom strpljivošću i suosjećanjem, s njenim uvažavanjem krhkosti ljudskog bića. Bezuvjetnu Božju ljubav prati uvažavanje naših sloboda, suosjećanje s našim samoprouzočenim bijedama, neiscrpna strpljivost s našim promašajima i tvrdoćom srca te darivanje uvijek novih početaka, rekao je biskup Milovan.
Braćo i sestre, mi vjerujemo i znamo da Bog koji nam se objavio u Isusu Kristu nije daleki Bog u oblacima, odsutni i nezainteresirani za naše jade. Naprotiv, On se itekako zanima za sve jade našega srca i života. “I vlasi na glavi su vam sve izbrojene”, reći će Isus. Bog se u Isusu Kristu utjelovio i postao jednak nama u svemu osim u grijehu, prošao je svijetom čineći dobro i predao u potpunosti sebe za nas upravo suosjećajući se s našom patnjom, boli i slabostima te preuzimajući na sebe grijehe svijeta.
Upravo navještaj takve milosrdne Božje ljubavi – temeljno je poslanje Crkve, posebno u ovom vremenu . To je i nadahnuće pape Franje. Crkva ti i čini ponajviše u sakramentu milosrđa (pomirenja) i u djelima milosrđa. To poslanje osjećaju i žive kršćani kad u svojoj svakodnevici s vjerom u uskrsnuće svjedoče Božje milosrđe, vjerujući da su i njima upućene utješne riječi iz Otkrivenja koje smo čuli u ovoj Misi: “Ne boj se! Ja sam prvi i posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključeve Smrti i Podzemlja.”, rekao je biskup Milovan u homiliji.
Liturgijsko pjevanje na misi je animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Nakon mise župnik Marko pozvao je sve nazočne na zajedničko druženje u dvorište župnog ureda.