1. Najradosnija vijest u ljudskoj povijesti

Draga braćo i sestre,

u zoru prvoga dana u tjednu žene su krenule prema Isusovu grobu noseći miomirise. U njihovim srcima bila je golema tuga, a u mislima teško pitanje: „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?“ (Mk 16, 3). Kamen na grobu bio je prevelik i pretežak. Bio je znak smrti, potvrda da je sve završeno. Mnogi su ga doživljavali kao pečat poraza – poraza Kristove ljubavi, pravednosti i života. Ljudi su zapečatili grob želeći u njemu  zauvijek zatvoriti Onoga koji naviješta život, a ne smrt. No kada su žene stigle na Isusov grob, dočekalo ih je iznenađenje: „Pogledaše i opaziše da je kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik“ (Mk 16, 4). Evanđelist Matej opisuje: „Anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj“ (Mt 28, 2). Time je razbijen pečat smrti. Ono što su ljudi htjeli zapečatiti kao svršetak, Bog  je otvorio kao početak novoga života! Uskrsnuće pokazuje da ljubav i pravednost ne mogu ostati zatvorene u grobu. Kristov put ljubavi nije poraz, nego pobjeda. 

Bog i samo Bog ima posljednju riječ nad ljudskom povijesti. Ljudi su na Isusov grob postavili straže, navalili veliki i teški kamen. Ali ni kamen, ni straža nisu mogli zadržati Život. Bog je pokazao da ljubav ima veću snagu od smrti. Kamen na grobu simbolizira i sve ono što pritišće ljudsko srce i povijest: strah, mržnju, nepravdu, ratove, podjele, grijeh, beznađe, smrt… Pitanje, dakle, koje su žene postavile – „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?“(Mk 16, 3) – nije samo povijesni detalj. To je pitanje za svakoga čovjeka, svakoga od nas. 

Žene su krenule prema grobu i nisu znale kako će riješiti problem teškoga kamena. Ipak, u njihovu hodu krije se duboka poruka vjere: dovoljno je učiniti prvi korak, čak i kada ljudski gledano rješenje nije vidljivo. Jer, dok su još bile na putu, Bog je već djelovao – kamen je bio otkotrljan.

Živjeti vođen vjerom znači biti na putu, znači biti uvjeren da Gospodin djeluje, sigurno i snažno. On je jači od svakoga kamenja, svakoga tereta koji nas pritišće, nekada gotovo do smrti, do groba. U tome se doista očituje snaga Kristova uskrsnuća. Čovjek sam ne može pomaknuti kamen koji često zatvara grob – ni onaj stvarni, ni onaj u vlastitome srcu. No, ono što je nemoguće čovjeku, Bogu je moguće! Isusovo nam uskrsnuće poručuje: posljednju riječ u ljudskome životu nema grob, nego život.  Kamen s vrata grobnih ne možemo dignuti sami. To čini Isus Krist. On otvara put iz tame u svjetlo, iz smrti u život, iz straha u nadu.

2. Kristovo uskrsnuće je poziv na mir

Nakon uskrsnuća Isus dolazi uplašenim učenicima koji su se od straha zatvorili u kući i pozdravlja ih: „Mir vama!“ (Iv 20, 19). I nakon što im je pokazao svoje izranjene ruke i probodeni bok, ponavlja isti pozdrav i određuje im poslanje: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“ (Iv 20,21). Uskrsnuli Krist donosi mir koji nije samo odsutnost rata, nego duboki mir srca i pomirenja. On je dar od Boga koji mijenja ljudska srca. Već prije muke obećao je: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne dajem vam ga kao što svijet daje“ (Iv 14, 27). Uskrs pokazuje da je njegov mir jači od svakoga straha i nasilja. Isus ne dolazi s oružjem i osvetom, nego s ranama koje su postale i ostale znakom Njegove ljubavi. Kamen s groba nije odvaljen da bi Isus izašao iz grobnoga mjesta. On je dignut, odvaljen, otkotrljan, da bi učenici, vidjevši prazan grob, mogli povjerovati: „Uđe i drugi učenik koji je prvi stigao na grob; vidje i povjerova“ (Iv 20, 8).

Prazan grob, duboko ukorijenjen u životnu sudbinu, čovjeka i njegova djela, Bogočovjeka Isusa iz Nazareta, otvara naš pogled prema budućnosti. Podsjeća nas da posljednju riječ u povijesti nema mržnja, nego ljubav; nema nasilje, nego mir; nema smrt, nego život. U svijetu ranjenome sukobima, uskrsna nas poruka poziva da budemo graditelji mira. Apostol Pavao piše: „On je mir naš“ (Ef 2, 14). Krist ruši zidove neprijateljstva i poziva ljude na pomirenje. Svetkovina Uskrsa nije samo slavlje prošloga događaja. Uskrs je izravan poziv na promjenu života! 

Osobni susret u vjeri s Isusom Kristom Bogom živim, Bogom ljubavi i milosrđa u sakramentu pomirenja i drugim sakramentima, u jasnoj i snažnoj evanđeoskoj riječi, u bratu i sestri koji su u nevolji, u čistome i čestitome srcu njegovih učenika i svakoga dobrog čovjeka iz svih staleža i mjesta, mijenja život, rasvjetljava tamu, oplemenjuje pojedince i zajednice, donosi mir, uspostavlja „novo nebo i novu zemlju“ (Otk 21, 1). 

3. Kristovo uskrsnuće je životna nada za sve

Apostol Petar nam poručuje: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista: on nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu“ (1 Pt 1, 3). Ta životna nada našemu svijetu je tako potrebna. Ona nam govori da zlo nije nepobjedivo i da svjetlo uvijek može nadvladati tamu. Zlo, ma kako i koliko bilo veliko, ima svoje granice. Zlo nije svemoćno! Kao što je Bog uklonio kamen s Kristova groba, tako može ukloniti i kamenje koje pritišće naš život, naše obitelji, narode i cijelo čovječanstvo i tako nam iznova vratiti nadu. Uskrs, po svojoj naravi, poziv je svima  da otvorimo srce toj nadi koju jedino on može dati. Kršćanski vjernik je čovjek nade.

4. Sretan Uskrs 

Draga braćo svećenici, poštovani dušobrižnici i pastoralni djelatnici, draga braćo i sestre u Kristu Isusu. Svima vama, vjernicima naše biskupije, vojnicima, policajcima, vama u mirovnim misijama koji ste daleko od svojih obitelji i Domovine, vama koji bdijete na granicama i koji ste na drugim radnim zadatcima čuvanja mira i sigurnosti među ljudima i narodima, svima vama koji ste na bilo koji način povezani s našom biskupijom, vašim obiteljima, želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka vaš život i vaše djelovanje budu trajno obasjani vjerom u uskrsnuloga Gospodina, Krista koji je jedini mir naš i nada naša!

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

    ✠ Jure Bogdan

vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj