Istina je prava novost.

Misa večere Gospodnje u Srijemskoj Mitrovici

Misa večere Gospodnje u katedrali u Srijemskoj Mitrovici svečano je proslavljena na Veliki četvrtak, 2. travnja.

Slavlje je predvodio srijemski biskup Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnim upraviteljem preč. Tomislavom Lasićem.

Biskup Svalina je u homiliji istaknuo euharistiju kao dar trajne prisutnosti: „Krist ostaje s nama, ne napušta nas. U svakom slavlju euharistije nebo se spušta na zemlju. Krist ponovno daruje sebe: tiho, ponizno, ali stvarno. Koliko puta pristupamo oltaru možda iz navike, a večeras smo pozvani zastati i ponovno otkriti čudo: Bog je odlučio ostati s nama pod prilikama kruha i vina. Euharistija je dar trajne prisutnosti, ali dar trajne blizine.“

Srijemski biskup je govorio i o svećeništvu kao o služenju koje izvire iz euharistije: „Svećenik nije vlasnik otajstva. On je služitelj. On je onaj koji stoji između Boga i naroda, ne kao gospodar, nego kao onaj koji služi. Zato ova večer nije samo podsjetnik na dostojanstvo svećeništva, nego i snažan pozivna njegovu autentičnost. Draga braćo svećenici, večeras smo pozvani ponovno se vratiti izvoru, euharistiji. Ako izgubimo taj izvor, sve je prazno. Ako ostanemo uz taj izvor, sve dobiva smisao“, rekao je biskup istaknuvši kako je služenje put Crkve. Svaki je vjernik pozvan služiti, kao Isus koji je svojim učenicima oprao noge.

„Večeras smo pozvani ne samo promatrati, nego sudjelovati. Sudjelovati srcem. Dopustiti Kristu da nas dotakne. Neka nas euharistija obnovi. Neka nas čin pranja nogu nauči poniznosti. Neka nas ovo sveto trodnevlje uvede dublje u otajstvo ljubavi. I kada večeras budemo ostajali u tišini pred Presvetim, ponesimo u srcu jednu jednostavnu molitvu: Gospodine, nauči me ostati. Nauči me ljubiti. Nauči me služiti,“ zaključio je biskup.

Biskup je nakon homilije oprao noge dvanaestorici muškaraca.

Slavlje je završeno prenošenjem Presvetog Oltarskog Sakramenta u procesiji na pokrajnji oltar, a glavni oltar je ogoljen, kao što nalažu liturgijski propisi. Vjernici su potom, predvođeni đakonom Malićem, ostali na klanjanju, na tzv. „Getsemanskoj uri“.