Banja Luka, (IKA) – Članice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove – Regije Zagreb zajedno sa članovima Zajednice Krvi Kristove, prijateljima i podupirateljima su u subotu 2. travnja u prigodi Dana Klanjateljica hodočastile u banjolučku katedralu koja je u ovoj prigodi bila dupkom puna, jer ju je ispunilo gotovo 800 hodočasnika kojima su se pridružili i domaći vjernici.
Prije euharistijskog slavlja, u procesiji su redovnice ušle kroz Sveta vrata banjolučke katedrale u kojoj je euharistijsko slavlje predvodio banjolučki pomoćni biskup Marko Semren u koncelebraciji s dvanaest svećenika iz BiH i Hrvatske, a još je nekoliko svećenika bilo na raspolaganju za ispovijed. Posebnost ovoga hodočašća i proslave Dana Klanjateljica tim je veća jer se dogodilo u Godini milosrđa, te u godini u kojoj se obilježava 150. obljetnica od smrti svete utemeljiteljice Marije De Mattias. Odabir pak samoga mjesta hodočašća također je znakovit. Naime, u Banjoj Luci su Klanjateljice 1879. godine otvorile prvi samostan na ovim prostorima.
Posvješćujući te činjenice, biskup Semren je uvodeći u misu istaknuo kako je proslava započela prolazom kroz Sveta vrata ususret Gospodinu, a „susresti Isusa znači susresti Njegovu ljubav”. Ta nas pak „ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti i njegova milosrđa”, rekao je biskup. U homiliji je biskup Semren istaknuo da proslava „Dana sestara Klanjateljica prigodom 150 obljetnice smrti sv. Marije De Mattias, ističe važnost ovoga dana za sve ovdje prisutne i mnoge druge koji su na različiti način povezani s ovom Ustanovom”.
„Naime, kad za nekog kažemo da je imao svoj dan, time želimo istaknuti da se na taj dan pokazao u najboljem svjetlu. a kad za nekog kažemo da je imao svoju godinu, time ističemo da se čitavu godinu pokazivao u najboljem svjetlu. A što reći za one koje su svoje dane posvetile Gospodinu? Što nam govori 137 godina sestara u banjolučkom kraju”, upitao je propovjednik.
Banja Luka je za sestre Klanjateljice i zavičaj, ustvrdio je, te pojasnio da „svatko od nas sa sobom nosi svoj zavičaj, jer on duboko određuje svakoga čovjeka”. „Premda mi ljudi nismo toga često svjesni, zavičaj putuje s nama i sjećanje na njega ostaje snažno, i neizbrisivo i onda kada život čovjeka odvodi na druga mjesta da pronađe druge zavičaje. Zavičaj nije tek zemljopisni pojam, zavičaj su i poznata lica, prije svega onih najbližih. Zavičaj su i naša prva životna iskustva, zavičaji su i običaji ljudi, njihova zanimanja, pobožnosti, kultura govora i odijevanja, te ponašanja, način ophođena s drugima. Sjećati se vlastitog života, znači slaviti Boga, a svatko od nas ima osobnu povijest: priče milosti, grijeha, hoda. Dobro je moliti s vlastitom poviješću, prisjećati se svoga izvora, onoga što je Bog učinio za nas, prisjećati se našega hoda u međusobnom savezu, sjećati se Božjih obećanja koja nikada ne postiđuju, i koja su naša nada. To je istinska molitva, jer naša je povijest priča Njegove ljubavi za nas, kako reče papa Franjo”, rekao je biskup. „Klanjateljice nasljeduju Isusa Krista na način sv. Marije De Mattias koja se trajno u životu i radu klanjala raspetom i uskrslom Kristu i na taj način sudjelovala u njegovu djelu otkupljenja. Kao sredstava za postizanje ovog cilja izabrala je evangelizaciju i promicanje dostojanstva ljudske osobe na poseban način siromaha”, rekao je biskup Semren. Dajući kraći pregled područja na kojima su redovnice dale posebna doprinos, istaknuo je školstvo i apostolat za djevojke i promicanje dostojanstva žena, ali i organiziranje raznih susreta, duhovnih obnova i sl. čime su se uključile u rast Crkve, čime su nastojale pomoći svima da upoznaju Ljubav zbog koje je Isus prolio svoju Presvetu Krv.
„Danas su redovnice uključene u mnoga djela pastoralne, prosvjetne i karitativne naravi, a po izvornom nadahnuću nastoje se uvijek iznova usmjeravati na one pothvate koji danas pomažu istinskoj duhovnoj obnovi društva. Život sv. Marije De Mattias i njezino djelo i djelovanje mogu nam pomoći da utvrdimo pravu vjeru i da se trajno opredijelimo za dobro i milosrđe”, rekao je biskup, istaknuvši: „ovaj Dan poziva Klanjateljice da osluhnu što im Bog govori preko njihove prošlosti, što im govori u sadašnjosti i na što ih poziva u budućnosti. On ih potiče na povratak njihovim izvorima, na temeljnu duhovnu obnovu kako bi se pripremile za nove izazove u Crkvi i svijetu. Potiče i na zahvalnost Bogu i onima koji nas vode Njemu”.
Za vrijeme mise molilo se za Crkvu, posebno za progonjene radi vjere u Krista. Također se Nebeskom Ocu uputila molitva za Klanjateljice širom svijeta, kao i za sve zajednice Krvi Kristove da se ne umore širiti Radosnu vijest, zalagati za dobro dragoga bližnjega. Molilo se i za nova duhovna zvanja, za obitelji, za odgovorne u društvu, a posebno za hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH da bude obdaren mirom, blagostanjem i jedinstvom. Spomenulo se i žrtava ovisnosti svake vrste, žrtava rata i nasilja, kao i onih koji vrijeđaju Ime Isusovo, ili pak ga još nisu upoznali. Također u molitvama se spomenulo i pokojnih sestara ove Družbe, drugih družbi redovnica, trapista i franjevaca, biskupa i svećenika koji su živote položili na prostorima Banjolučke biskupije.
U ovoj prigodi redovnice Družbe obnovile su svoje redovničke zavjete. Nakon popričesne molitve biskup Semren pročitao je pozdravno pismo mjesnog ordinarija Franje Komarice, koji je bio spriječen nazočiti ovom velebnom slavlju. „Zahvaljujem dobrome Bogu za svaku, i svakoga od vas što se trudite u svome osobnom zvanju vjerodostojno služiti Kristovu otkupiteljskom djelu u Njegovoj Crkvi i uime Njegove Crkve, slično kako je to u svoje vrijeme i u svome okruženju uzorno činila vaša utemeljiteljica Marija De Mattias, čiju 150. obljetnicu prelaska u vječnost sada obilježavate. Hvala vam i za vašu ljubav i molitvu prema preostalim, nakon tragičnog progona članovima moje Biskupije”, ističe se u pismu biskupa Komarice.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao združeni zbor Klanjateljica Krvi Kristove pristiglih iz raznih zajednica u Hrvatskoj i BiH.