Sveti Otac je na početku audijencije zahvalio organizatorima susreta – Dikasteriju za kulturu i obrazovanje, kao i službenom sportskom udruženju Svete Stolice „Athletica Vaticana“ te istaknuo da je još uvijek živo sjećanje na događaj koji je završio prije nekoliko mjeseci i koji je svijetu, uz natjecanja na vrlo visokoj razini, prenio i plemenitu ljudsku, kulturnu i duhovnu poruku. Pritom je dodao: „Doista sport, kada se autentično živi, ne ostaje samo na razini postignuća: on je jedan oblik izražavanja, priča sastavljena od gesta, napora, iščekivanja, padova i novih početaka.“

Tijekom Igara nismo vidjeli samo na tijela u pokretu, napomenuo je rimski biskup te istaknuo da su to priče o žrtvi, disciplini i ustrajnosti. Rekao je da osobito paraolimpijska natjecanja pokazuju kako nam vlastite granice mogu otkriti nešto novo te dodao: „Ne nešto što sputava osobu, nego nešto što se može preobraziti, pa čak i pretvoriti u ponovno otkrivene sposobnosti. Vi ste, sportaši, postali životne priče koje nadahnjuju mnoge ljude.“

Petrov nasljednik se zatim osvrnuo na timski duh pokazan tijekom igara, podsjećajući da nitko ne pobjeđuje sam: svaka pobjeda uključuje ne samo samog sportaša, nego i obitelji, momčadi, intenzivne treninge, pritisak i samoću. Stoga je istaknuo: „Često se upravo u tim trenucima Bog objavljuje, kako govori psalmist: ‘Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.’“

Druga bitna sastavnica sporta jest čvrsta duhovnost, plodan oblik odgoja koji pridonosi sazrijevanju karaktera, nastavio je papa Lav XIV. te dodao: „Kroz sport učimo upoznavati vlastito tijelo, a da od njega ne učinimo idola, učimo upravljati emocijama i natjecati se, a da ne izgubimo osjećaj za bratstvo, učimo prihvatiti poraz bez očajavanja i pobjedu bez oholosti.“

Sveti Otac zaključio je da um i tijelo moraju biti ujedinjeni u praksi koja mora ostati duboko ljudska, odnosno svojevrsna škola u kojoj učimo o pravom značenju uspjeha, koje se sastoji od kvalitete odnosa, međusobnog poštovanja i zajedničke radosti u igri, a ne od broja nagrada. Pritom je istaknuo: „To je ‘Život u izobilju’ o kojem govori Evanđelje: život ispunjen smislom, život u kojem tjelesnost i nutrina pronalaze sklad.“

U današnje vrijeme obilježeno polarizacijom, rivalstvom i sukobima koji eskaliraju u razorne ratove, vaša predanost dobiva još veću vrijednost: sport može i mora doista postati prostor susreta! Ne demonstracija snage, već vježba u odnosu, rekao je Papa sportašima. Stoga je ponovno istaknuo vrijednost olimpijskog primirja koje su sportaši učinili vidljivim kao proročanstvo koje nipošto nije retoričko: „Valja prekinuti logiku nasilja kako bi se promicala logika susreta.“

Istodobno, dobro smo svjesni da sport sa sobom nosi i određena iskušenja, upozorio je Petrov nasljednik te istaknuo napast postizanja rezultata pod svaku cijenu, koja može dovesti do prakse dopinga; zatim napast profita koja svodi igru na logiku tržišta i pretvara sportaša u zvijezdu; kao i napast spektakularnosti koja sportaša svodi na sliku ili broj.

Papa im je rekao da su bili svjedoci iskrenog i lijepog načina življenja u svijetu. Da donose ideju da je moguće natjecati se bez mržnje. Da je moguće pobijediti bez ponižavanja. Da se može izgubiti bez gubitka sebe. Dodao je da to vrijedi i izvan sporta. Vrijedi u društvenom životu, u politici i u odnosima među narodima. Tako sport, ako se živi na ispravan način, postaje radionica pomirenog čovječanstva, gdje različitost nije prijetnja nego bogatstvo, protumačio je.

Dio Papina govora bio je posvećen i odnosu između sporta, prirode i velikih klimatskih izazova koji podsjećaju na dužnost brige za zajednički dom. Papa se potom zadržao na Križu sportaša koji od Igara u Londonu 2012. do ovogodišnjih Igara prikuplja molitve, očekivanja, nade, strahove te patnje muškaraca i žena svih dobi. Pred tim najvišim i najvažnijim znakom predanosti obnovimo želju da zajedno dajemo najbolje od sebe, u svakoj aktivnosti, potaknuo je Sveti Otac.

Papa Lav XIV. je zaključio govor citirajući riječi pape Ivana Pavla II. koje je izrekao povodom Jubileja sportaša 2000. godine, izražavajući želju da Isus Krist, istinski Božji sportaš, nadahne svakog sportaša da se suočava sa izazovima na sve kreposniji način te da podari snagu da ih može živjeti sa strašću. Dok vas pratim svojim blagoslovom, povjeravam vam jednu misiju: nastavite se zalagati da osoba ostane u središtu sporta u svim njegovim oblicima, zaključio je Lav XIV.