Šibenik, (IKA) – Uskrsno slavlje u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku predvodio je 27. ožujka šibenski biskup Ante Ivas. U homiliji je približio što se uskrsnih dana događalo u Jeruzalemu. “Ne znam s kakvim smo osjećajima mi danas došli ovdje i s kakvim raspoloženjem u duši slušamo evanđelje radosnu vijest o Uskrsu, o Isusu koji je uskrsnuo, o grobu koji je prazan? Ne bi bilo čudno ni neobično da se i mi osjećamo zbunjeno kao i prvi učenici. I u našem svijetu i vremenu vidimo kako se, kao i u onom, pravednici optužuju i osuđuju, a ušutkavaju svjedoci istine. Kako se nagrađuju krivokletnici, lažni svjedoci i lopovi. I svakodnevno vidimo kako se mnogoliki križevi nemilosrdno navaljuju na ljude i njihove savjesti, na Krista i Božje vrednote koje je on propovijedao. Kako se nemilosrdno narušava duševni mir mnogih obitelji muškaraca i žena, kako su djeca i mladi prepušteni lažnoj slobodi i sve većem nasilju i robovanju stvarima i idolima, kako mnogi pod teretom križa posrću i padaju. I kako odgovorni iz politike i gospodarstva poput Pilata peru ruke i odgovornost uvijek prebacuju na nekog drugoga, često bez milosrđa, bez sućuti, hladnoga i bešćutnog srca i poštenja. Mnogi umiru beznadno! Je li Isus ostao u grobu, u smrti? Ima li nade za čovjeka i čovječanstvo? Nigdje u Svetom pismu nije tako vidljiva , silno velika Isusova briga, i želja i upornost i strpljivost kao u danima nakon uskrsnuća, da smetenim i obeshrabrenim učenicima pokaže znakove da je On zaista živ, da je On doista izišao iz groba, da je uskrsnuo. I da je sada živ na drukčiji način. Da je živ, ali ne više smrtno, nego besmrtno živ. Da je uskrsno živ. Susretao ih je, išao pred njima i za njima po cijeloj Palestini, tješio ih, uvjeravao, molio Tomu da dodirne njegove rane. “Učenici su konačno prepoznali Isusa, i uvjerili su se da je On svojim uskrsnućem pokazao i dokazao da je Bog jedini pravi i istiniti gospodar života i smrti. Da je založio svoje božanstvo i čovještvo da smrt nadvlada, da život bude jači od smrti. Da život pobijedi. Mnogi su se vladari i moćnici svijeta proglašavali gospodarima života i smrti. Mnogi to pokušavaju i danas. Ali nitko nije mogao niti može ponuditi više od smrti, od groba. Tu sve sile ljudske zastaju. U svojoj nemoći mnogi su zato optuživali i danas optužuju Boga. Pitaju, kao i Pilat “što je istina?” Obezvrjeđuju njegove zakone, njegovu ljubav i njegovo milosrđe, njegovu Crkvu. A u zamjenu su nudili, pa još i danas ulažu svu svoju ludost u smrtonosna oružja, u ratove i revolucije, i nude pogubne iluzije, ideologije i politike, te uporno grade kulturu smrti u kojoj su žrtve životi bez broja ljudi, pa i cijelih naroda. Uskrsna zvona i uskrsni Aleluja, poručuje da je s Uskrsom Božje milosrđe uskrslo, da je živo i da Bog ima dalje za svakoga čovjeka i za cijelo čovječanstvo. To što ne može ni jedan čovjek, ni jedna sila ljudska, to je Bog učinio u Isusu Kristu koji je radi nas i našega spasenja postao čovjek, raspet bio, umro i pokopan, a onda je uskrsnuo. Vratio nam je poljuljane nade. Zemlji su otvorena vrata Neba, vrata Božja, zauvijek. “Lijepo je biti čovjek!”, poručio je biskup Ivas. Homiliju je zaključio uskrsnom čestitkom: “Svima vama draga i poštovana braćo i sestre, uskrsnici: vama ovdje okupljenima na uskrsnom slavlju u našoj katedrali i svim vjernicima i ljudima dobre volje u našoj biskupiji; onima koji nose teške križeve života, našim obiteljima, djeci i mladima, starima, bolesnima i nemoćnima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima, novacima i sjemeništarcima; onima koji po našem izboru vode ovaj grad, županiju i domovinu nam Hrvatsku želim obilje Božjega milosrđa i uskrsnoga blagoslova. Da bismo snagom njegova uskrsnuća svi mi zajedno s Njime, u našem gradu i domovini mogli biti “lice milosrdnoga Oca”. Otvorimo vrata Uskrslome!”