Papa Lav XIV. se 13. travnja, u sklopu apostolskog putovanja u Afriku susreo s 1 400 predstavnika alžirskih vlasti, civilnog društva i diplomatskoga zbora okupljenih u Kongresnom centru Djamaa el Djazair glavnoga grada. Ističući da je taj susret znak kulture susreta i pomirenja, izrazio je zabrinutost zbog svijeta obilježenog sukobima, stalnim kršenjima međunarodnog prava i napastima neokolonijalizma. Istaknuo je i probleme koji dovode u pitanje vršenje vlasti koje bi trebalo biti služenje pravednosti, jednakosti i uključivosti, kao i religijsku praksu koja nikada ne bi trebala biti odvojena od pobožnosti te koja odbacuje svaki oblik fundamentalizma.

Sveti je Otac već na početku govora istaknuo duboki religiozni osjećaj alžirskog naroda rekavši kako je to narod koji je uvijek tražio mir, baš kao što ga i svijet danas žarko priželjkuje. Istaknuo je da su Alžirci gostoljubivi i solidarni, ponizni i pravedni ljudi kojima pripada istinska snaga, nasuprot snazi koju nameću glasni i individualistički obrasci današnjeg vremena. Takve su osobe jake i one su budućnost, rekao je Petrov nasljednik te dodao: “Osobe koje ne dopuštaju da ih zaslijepi moć i bogatstvo, koje ne žrtvuju dostojanstvo svojih sugrađana radi osobne ili grupne koristi. To je društveno tkivo koje učvršćuje sklad među narodima i kulturama.”

U svijetu punom sukoba i nerazumijevanja, susrećimo se i nastojmo se razumjeti, prepoznajući da smo jedna obitelj! Danas je jednostavnost te spoznaje ključ za otvaranje mnogih zatvorenih vrata, rekao je Papa.

Gostoljubivost je sveta dužnost – rekao je Papa te se prisjetio tamošnje raširene prakse davanja milostinje kao izraza iskrene pažnje za drugoga, koja je postala rijetka u mnogim društvenim okruženjima prožetima ravnodušnošću i pohlepom. To je logika nadmoći na koju Papa upozorava, kako u međuljudskim odnosima tako i na međunarodnoj razini. Ljudi i organizacije koji vladaju nad drugima uništavaju svijet, a Afrika to dobro zna, napomenuo je te dodao: “Religija bez pobožnosti i društveni život bez solidarnosti skandal su u Božjim očima. Ipak, mnoga društva koja se smatraju naprednima sve više tonu u nejednakost i isključenost.”

Kao što je to učinio i prilikom posjeta Turskoj, papa Lav je spomenuo i svojevrsni stabilizirajući doprinos zemlje koji može utjecati i na svjetsku ravnotežu, samo ako budu znali stupiti u dijalog sa zahtjevima svih ljudi i solidarizirati se s patnjama mnogih bliskih i dalekih zemalja. Pritom je dodao: “Ne umnožavajući nesporazume i sukobe, nego poštujući dostojanstvo svakog čovjeka i dopuštajući da vas dotakne tuđa patnja, možete postati protagonisti novog tijeka povijesti, danas potrebnijeg nego ikada, suočeni s neprestanim kršenjima međunarodnog prava i napastima neokolonijalizma.”

Rimski je biskup citirao svoje predšasnike, odnosno riječi pape Benedikta XVI. koji je u svojoj enciklici “Caritas in veritate” govorio o riziku produbljivanja socijalnih i gospodarskih nejednakosti ako izostane sposobnost pravedne raspodjele bogatstva, te pape Franje koji je u enciklici “Fratelli tutti” ukazao na nužnu promjenu perspektive – polazeći od periferija – kako bismo bolje razumjeli proturječnosti Juga svijeta te odlučili uključiti „isključene” u izgradnju zajedničke sudbine. Stoga je papa Lav istaknuo novi koncept vršenja vlasti, u kojem treba sudjelovati i Katolička Crkva kao most između sjevera i juga, istoka i zapada: “Vlasti su pozvane ne vladati, nego služiti narodu i njegovu razvoju. Političko djelovanje tako nalazi svoj kriterij u pravednosti, bez koje nema istinskog mira, te se izražava u promicanju jednakih i dostojanstvenih uvjeta za sve.”

Sveti je Otac upozorio na sudbinu Mediterana i Sahare, neizmjernih blaga čovječanstva i kulture, pretvorenih u groblja. Istaknuo je primjer kada je u prošloj godini više od tri tisuće ljudi umrlo u pokušaju da iz zapadne Afrike stignu u Španjolsku te dodao da je hitno potrebna promjena smjera. Osudio je nezakoniti profit onih koji špekuliraju ljudskim životima te istaknuo da je dostojanstvo nepovredivo. Papa je stoga potaknuo na udruživanje snaga, inteligencije i resursa kako bi kopno i more postali mjesta života i divljenja: “Jao nama ako ih pretvorimo u groblja u kojima umire i nada! Oslobodimo od zla te velike prostore povijesti i budućnosti! Umnožimo oaze mira, osudimo i uklonimo uzroke očaja, borimo se protiv onih koji profitiraju na tuđoj nesreći!”

Papa Lav XIV. se na kraju osvrnuo na fundamentalizam i sekularizaciju koji mogu proizaći iz napetosti između religioznog osjećaja i modernog života. Upozorio je na gubitak autentičnog osjećaja za Boga te pozvao na izbjegavanje uporabe nasilnog jezika koji narušava svete simbole te vodi jedino prema tržištu potrošnje koja ne zasićuje. Ipak – dodao je Sveti Otac – postoji prostor za zaokre ako upotrijebimo inteligenciju i viziju za prevladavanje apsurdnih polarizacija. Ključno je stoga raditi na iscjeljenju sjećanja, putu koji ublažava rane i smiruje ukorijenjena neprijateljstva, napomenuo je Sveti Otac te zaključio: “Potrebno je odgajati za kritičko razmišljanje i slobodu, za slušanje i dijalog, za povjerenje koje nam omogućuje da u drugome prepoznamo suputnika, a ne prijetnju. Moramo raditi na iscjeljenju sjećanja i pomirenju između nekadašnjih protivnika.”