Požega, (IKA) – U noći Velike subote, 26. ožujka, u požeškoj katedrali započelo je vazmeno bdjenje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević, okružen svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz katedralne župe sv. Terezije Avilske. Prije blagoslova vatre ispred katedrale biskup je pozvao vjernike da budu pozorni ove noći na znakove koji upućuju na više stvarnosti kojih su oni naznaka, napose vatre, riječi i vode, potaknuo ih je da imaju pozorno oko vjere koje vidi, uho koje čuje, srce koje osjeća da bi se digli na razinu stvarnosti u kojoj živi uskrsli Gospodin kojoj i sami po Božjem naumu pripadaju.
Biskup je u homilji povezao navještaj iz starozavjetnih i novozavjetnih čitanja, istaknuvši da se Bog postupno objavljivao ljudima kroz povijesne događaje koje je on pokretao te i u najtežim situacijama ostvarivao svoj naum o pobjedi života nad smrću, na vrhuncu očitovan u uskrsnuću njegova Sina Isusa Krista. Upozorio je kako se događajima koje su pokrenuli ljudi a još više onima koje je pokrenuo Bog može pristupati novinarski, faktografski i tako ostati na njihovoj površini. Istaknuo je kako svaki događaj nadvisuje ono što je moguće registrirati našim čulima, da oni uvijek imaju neku dublju pozadinu i smisao, dohvatljiv onima koji im pristupaju pogledom vjere koja stvarnost vidi na njezinoj višoj razini. Podsjetio je kako se to zbiva i u našem redovitom životu, da prijatelji koji žive međusobno povjerenje vide dublje stvarnost u koju su uključeni od onih koji je “neangažirano” promatraju sa strane. Istaknuo je mučnost naše svakodnevice i zbog toga što joj pristupamo površnim pogledom, nerijetko sebično i interesno te je ne vidimo u njezinoj sveobuhvatnosti i dubini. Ustvrdio je da nas bdijenje vazmene noći uči čitati povijesne događaje Božjim pogledom te u njemu pročitati njegov naum s nama, ostvaren u uskrsnuću Isusa Krista, što je ono “više” na neki način već prisutno u svakom povijesnom događaju.
Pored toga biskup je ukazao i na znakovnost samoga čovjeka i stvarnosti oko njega u njihovoj povezanosti s Onim koji ih je pozvao u postojanje. Podsjetio je kako pisac Knjige Postanka navodi da je Bog najprije stvorio svjetlost i vodu a na koncu čovjeka kao vrhunac stvaranja. Upozorio je kako je plamen uskrsne svijeće koja je pred nama više od vatre koju vidimo i od opeklina koje možemo osjetiti ako je diramo. Vatru nadilazi neuhvatljiva moć svjetla, koje je jače od tame, pobjeđuje mrak. Istaknuo je da je slično s vodom, koja je više nego li je ono što nam teče kroz prste, a da je najčudesnija njezina neuhvatljiva moć kojom u zrnu ili sjemenu bačenu u zemlju pokreće klicu života, te iz njegova umiranja nastaje stabljika koja donosi mnogo bogatijim život nego li je zrno koje je umrlo. Spomenuo je kako iz vlastitog iskustva znamo da je čovjek više nego tijelo i jelo te da nam dublji pogled na stvarnost oko nas i u nama svjedoči kako je u svemu prisutno “više” od vidljivog i opipljivog te na neki način naznačuje i najavljuje ono što se Božjim zahvatom zbilo u Isusu Kristu kao pobjeda života nad smrću. Biskup je pozvao vjernike da se budnom vjerom svrstaju među one koji u hrvatskom društvu prepoznaju spomenutu istinu i na njoj grade svoje postojanje.
Podsjetio je kako sv. Pavao uvjerava Rimljane da nam navedena razina života nije ostala nedohvatljiva, nego se u krštenju snagom Isusove smrti i uskrsnuća zbiva naše izdizanje iz smrti u život te da po njem pripadamo svijetu pobjede i da bi u skladu s time trebali to i životom svjedočiti. Pozvao ih je da obnovom krsnih obećanja i škropljenjem blagoslovljenom vodom očituju svoju novu krsnu opredijeljenost za Božji naum o nama u Isusu Kristu.
Na svršetku slavlja biskup je nazočnim svećenicima, sestrama redovnicama, ministrantima, pjevačima i svima drugima čestitao Uskrs sa željom da u snazi Uskrsloga budu u svojoj svakodnevici pobjednici nad svim nevoljama. Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Alena Kopunovića Legetina svojim snažnim i skladnim pjevanjem, napose Händlovim “Aleluja” na kraju uvelike pridonio da sudionici slavlja mogu iskusiti višu razinu života kojoj po Uskrslom pripadaju.