Otočac, (IKA) – Obrede Velikog petka u Otočcu je predvodio mons. mr. Tomislav Šporčić. Muku po Ivanu čitali su svećenik i više vjernika čitača, ove godine su to bili mladi župe.
U središtu kršćanstva kao prepoznatljiv znak stoljećima je bio križ. Njime se označavala tragična smrt Isusova životna sudbina kojom je posvjedočio Božju privrženost čovjeku. Teološki križ uvijek se vezivao uz Isusovo uskrsnuće. Križ po svome izgledu i po svome sadržaju povezuje čovjeka s Bogom – vertikala ukazuje na čovjekovu usmjerenost prema Bogu, a horizontala je znak međusobne povezanosti ljudi, ali i Boga s ljudima. Međutim, u posljednje vrijeme u duboko kršćanskoj europskoj kulturi sve su jasniji prigovori protiv križa i opori njegovu znaku, a time i njegovu sadržaju: u školama, na javnim mjestima, na trgovima. Križ počinje smetati ljudima, iako u njemu nema prijetnje, nema prigovora, nema osude, nego postoji poziv i znak određenog načina života i smrti. Kao da se uklanjanjem križa iz društva, kulture i života želi izbrisati sve ono što je križ značio za čovječanstvo i za kršćanstvo tijekom povijesti. I kao da križ nije proistekao iz života i smrti konkretnog čovjeka u kojem je Bog na osobit način bio prisutan u Isusu. Naime, mnogi tzv. karizmatici krivo uče kako je u životu sve moguće postići brzo i na lagan način: ozdraviti preko noći, postati dobar kršćanin i dobar čovjek u hipu, postići životnu stabilnost u najkraćem vremenu. Ako bi to bilo tako, onda bi Isusova smrt i muka bile uzaludne i besmislene, onda bi ti karizmatici bili mudriji i moćniji od Isusa koji je svoj život shvatio i kao put preko Kalvarije, a ne prvenstveno kao put čudesa, kazao je župnik Šporčić u homiliji.