Rijeka, (IKA) – Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić predvodio je na Veliki četvrtak 24. ožujka Misu večere Gospodnje s obredom pranja nogu u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Riječima: “Ovo činite meni na spomen”, Isus ustanovljuje novozavjetno svećeništvo. Ono što je u dvorani Posljednje večere osobno učinio posvećujući kruh i vino i dajući zatim to učenicima kao svoje tijelo i krv, odsad po njegovoj uredbi to isto trebaju činiti apostoli i njihovi nasljednici, tj. svi dionici svećeničkog reda. Čineći dakle isto što je činio Isus, tj. propovijedajući njegovu riječ i slaveći zajedno s vjernicima u njegovo ime otajstvo njegova tijela i krvi, svećenici postaju vidljivi znak nevidljive Isusove prisutnosti, rekao je nadbiskup. Također, jedan od znakova Isusove trajne prisutnosti među nama jest bratska ljubav. “To znači da je Isus, premda fizički odsutan, posvuda prisutan gdje jedni druge ljubimo onom ljubavlju kojom on nas sve ljubi. U njegovo se vrijeme u Palestini, u znak ljubavi i dobrodošlice, gostu pralo noge. To je u bogatijim obiteljima činio sluga. Perući svojim učenicima noge, Isus se očituje kao ‘Sluga Gospodnji’. Čineći to, on ujedno daje do znanja da takvo ponašanje očekuje i od svojih učenika, jer samo tako on može po njima biti otajstveno prisutan kao sluga sviju, koji ne prestaje, ni fizički odsutan, služiti i svoj život predavati za nas i naše spasenje”, istaknuo je nadbiskup. Zbog toga daje i zapovijed: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” (Iv 15, 10 12), rekao je u nastavku propovijedi dodajući i drugu Isusovu zapovijed: “Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima” (Mt 5, 44). Nadbiskup je poručio i kako Krist također ističe kako se Bogu ne mili žrtva koju mu prinosimo u stanju nepomirenosti s braćom te da je u činu ljubavi koja oprašta uvijek prisutan Isus. Isus se oprašta sa svojim učenicima u smislu da domalo više neće biti fizički među njima jer ide k Ocu. Ali se zbog toga ne trebaju žalostiti, jer on i dalje ostaje prisutan u otajstvu euharistije, u svećeničkom služenju koje povjerava svojim učenicima, kao i u njihovoj međusobnoj ljubavi. A očito je da je takva prisutnost daleko intenzivnija i raširenija nego fizička. Zato zahvalimo večeras Gospodinu što nas nigdje i nikad na ostavlja, premda nas je fizički napustio, zaključio je nadbiskup Devčić.