Zagreb, (IKA) – “Duhovnost propovjednika (odnos duhovnosti i naviještanja Božje Riječi)”, bila je tema sedme i posljednje ovogodišnje korizmene tribine na Peščenici, održane u srijedu 23. ožujka u dominikanskome samostanu. Na tribini je govorio dr. sc. Anto Barišić, kapucin – viši asistent na Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Svaki propovjednik, navjestitelj ili tumač Božje riječi ponajprije mora biti ne samo dobar govornik, iako je i to poželjno, nego prije svega svaki propovjednik mora biti prijatelj, ljubitelj, slušatelj i vršitelj Božje riječi istaknuo je dr. Barišić na početku izlaganja. Veza između propovjednika i Božje riječi mora biti prisnija i intimnija od one kakva vlada u idealnom braku između muža i žene ili ona u idealnoj vezi između mladića i djevojke.

Tako bi se između propovjednika i Božje riječi trebala uspostaviti nekako trajno nadnaravna i neraskidiva veza koja je jača od bilo kakve naravne ili biološke veze. Budući da je Božja riječ vječna, onda je i ta veza, bez obzira što je uspostavljena u vremenu, vječna, nad vremenska. Naglasio je kako se propovjednik ne bavi bilo kakvom riječju ili riječima, ne naviješta, ne tumači i ne prenosi riječ ljudsku nego vječnu, neprolaznu riječ Božju ili onu “Riječ koja je tijelom postala” u vremenu (Iv 1,14), onu Riječ “po kojoj je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo” (Kol 1,16). I propovjednik je sluga, poslužitelj upravo takve svemoćne Riječi kojoj dopušta da ponajprije njega i njegov duh oblikuje kako bi preko njega isti Duh mogao djelovati i oblikovati i druge vjernike. Propovjednik “naučava ne svoju mudrost, nego Božju riječ i sve uporno pozivati na obraćenje i svetost”. Unutar liturgijskog ozračja, a osobito pak unutar euharistijskog slavlja naviještanje Božje riječi, nije toliko vrijeme razmišljanja ili kateheze već dijalog Boga sa svojima narodom. … Ona nadilazi sve oblike kateheze jer je to najviša točka u dijalogu između Boga i njegova naroda koji vodi sakramentalnom zajedništvu. Preko propovijedi propovjednik ponovno oživljuje onaj dijalog koji je Gospodin uspostavio sa svojim narodom, rekao je dr. Barišić. Zaključno, istaknuo je kako je euharistija prostor duhovnosti, mjesto gdje svi, pa tako i prezbiter propovjednik, rastemo u euharistijskoj duhovnosti i ne bi ga trebalo pretvarati u prostor natjecanja i zabave tko je održao bolju svetu misu ili bolju propovijed. Ukoliko propovjednikova riječ zauzme velik prostor, tj. ukoliko se oduži, onda u središtu više nije Gospodin nego njegov službenik. A stvar treba biti obrnuta. Uvijek je u središtu Gospodin, Bog, a tek onda čovjek, njegov službenik, rekao je fra Anto Barišić, izvijestila je stranica dominikanci.hr