Zagreb, (IKA) – “Smisao patnje” bila je tema tribine Udruge “Os” koja je održana u srijedu 23. ožujka u knjižnici “Bogdan Ogrizović” u središtu Zagreba. Predavač je bio provincijal Hrvatske dominikanske provincije i doktor filozofije Anto Gavrić, a u razgovornoj je formi tribinu vodila Tuga Tarle. Dr. Gavrić govorio je o tome kako patnju bilo koje vrste nije lako prihvatiti, da se čovjek uvijek pita zašto se ta patnja događa baš njemu, da je važna prisutnost bliskih ljudi ili svećenika u teškim patnjama, a i da je važno bližnjemu reći: ne znam zašto se događa ta patnja. Posvjedočio je kako mu se osobno kao svećeniku dogodilo da je trebao vjenčati jedan par, ali da je na kraju vodio sprovod jer je mladoženja dva dana prije vjenčanja smrtno stradao. “Bilo mi je teško bilo što govoriti, rekao sam mladenki i obitelji da ću radije plakati s njima”, prisjetio se dr. Gavrić i zaključio da kako čovjek prihvaća patnju, da tako prihvaća i život. Podsjetio je na to kako se patnja prihvaćala prije Kristova rođenja, u grčkoj filozofiji, budizmu, stoicizmu, a da je puni vjernički smisao patnja dobila s Kristovim predanjem za čovjeka. “Patnja ima snagu ljubavi kada se daruje, kada se prikazuje za drugoga jer nam je Krist pokazao da ljubav ne poznaje granice. Kršćanstvo je zato zahtjevno, ako se Krista želi slijediti do kraja”, naglasio je dr. Gavrić govoreći i o poznatim biblijskim i svetačkim likovima koji su, unatoč patnjama, u potpunosti ostali uz Krista. U tom je smislu govorio o Abrahamovoj žrtvi, o žrtvi sv. Maksimilijana Kolbea, sv. Ivana od Križa, o tome da plodove naših osobnih patnji trebaju osjetiti drugi ljudi i da ne možemo dokučiti planove koje Bog ima vezano uz patnju. Na tribini, u kojoj je aktivno sudjelovala i okupljena publika, govorilo se i o patnji zbog fizičke boli, o eutanaziji, o kulturi smrti. Dr. Gavrić predstavio je sintagmu “turizam smrti” s kojom se, rekao je, susreo u Švicarskoj u kojoj je nekada živio. “U Švicarskoj je dopuštena eutanazija, postoje udruge koje to podupiru, pa mnogi ljudi iz različitih dijelova svijeta dolaze umrijeti u Švicarsku i spremni su za to platiti”, rekao je dr. Gavrić i posvjedočio o svojoj bliskosti s palijativom i bolesnicima u terminalnoj fazi života, o sve rjeđim umiranjima starih ljudi u krugu svojih obitelji jer se više ne želi gledati bol i umiranje te o lošem društvenom tretmanu starih i bolesnih ljudi. Podsjetio je i na prikaz patnje u umjetnosti te uputio na potpuno pouzdanje u Boga u svim životnim patnjama.