Sarajevo, (IKA/KTA) – Misa posvete ulja slavljena je na Veliku srijedu, 23. ožujka, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Misa posvete ulja i proslava svećeničkog zajedništva, namjesto na Veliki četvrtak, slavi se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji redovito na Veliku srijedu da bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju. Ujedno je proslavljen i Dan Djela svetog Petra apostola, a svećenici su dali svoje novčane priloge za pomoć u školovanju svećenika u misijskim zemljama.
Euharistiju je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić uz suslavlje oko osamdeset misnika, dijecezanskih i redovničkih, među kojima su bili: franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić i tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Joseph Puthenpurayil Antony. Na Misi su sudjelovale redovnice, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa “Redemptoris Mater”, pojedini pripadnici vojnih struktura te drugi vjernici.
U propovijedi kardinal Puljić je, govoreći o profilu istinskog svećenika, istaknuo da svećenik mora biti i “čovjek svetog”, “čovjek mudrosti” i “čovjek molitve”. Potaknuo je nazočne svećenike da uvijek budu spremni zauzeti se za ono što je Božje i biti hrabri jer kroz svoje živote koračaju prema cilju – Kraljevstvu Božjem. Ističući da je poniznost jedan od kriterija svećenika, upozorio je misnike na opasnost od karijerizma te podsjetio da Isus od njih traži da “budu maleni i ponizni”.
Kardinal Puljić potom je kazao da svećenik mora biti i “čovjek dobrog duha”, upozoravajući da se ne smiju dati zavesti javnim mnijenjem koje, kako je istaknuo, nameće beznađe. Pozvao ih je da svojom svećeničkom službom i identitetom uvijek zrače vedrinom upozorivši da je “jadno naviještanje Radosne vijesti” ako to čini osoba kiselog lica i duha. Ustvrdio je da svećenik treba biti i “čovjek strpljenja”, počevši od strpljivosti sa sobom, s onima oko sebe kao i s “onima iznad”. Upozorio je svećenike i na opasnost od “navezivanja – zarobljenosti”, ističući na kraju da svećenik treba biti “čovjek koji zrači čovjekoljubljem” po uzoru na Isusove riječi: “Što god učiniste jednom od ove najmanje braće, meni učiniste”. Na kraju je kazao da svećenik treba biti “čovjek intuicije” koji uvijek teži da, u radi i u suradnju s drugima, Božja riječ i Božja volja bude na prvom mjestu.
Nakon Misnog slavlja svećenici su se okupili na zajedničkom susretu i objedu u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.