Istina je prava novost.

"Zadnja postaja" ponovno oduševila Zagrepčane

Zagreb, (IKA) – Na jubilarnim 25. svečanostima Pasionske baštine u srijedu 16. ožujka u župnoj crkvi Sv. Blaža u Zagrebu izveden je pasionski oratorij “Zadnja postaja” Ive Nižića, koji je autor teksta i glazbe.
Praizvedba oratorija bila je 2010., a izvedba 2011. na Pasionskoj baštini. Da je uistinu riječ o remek-djelu, govori i činjenica ponovnog gostovanja na Pasionskoj baštini u godini njezina jubileja, kada se uz nova djela nadahnuta pasijom, željelo napraviti retrospektivu onoga najboljega predstavljenog ranijih godina.
Oratorij su vrlo impresivno pod ravnanjem samoga autora Ive Nižića izveli Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica – Zadar, Članovi zbora sv. Cecilije župe Preko i Folklorna udruga Luzor-Preko, te solisti Mateo Marnika, Jelena Rušev Mogilevskij i Marija Buturić. Tekstove su interpretirali Josip Batistić, Martina Pedišić i Jakov Kačan. Režiju potpisuje Milena Dundov, scenografiju Robert Košta, a majstor svjetla je Ivo Nižić (ml.).
Drama ovog pasionskog skazanja odvija se na otoku koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina, noseći u sebi sudbinu zavičaja, domovine, kozmosa. Otok je to koji svojom veličinom, obilježjem, brdima i crkvama sličan otoku Patmosu na kojemu je pisana Apokalipsa, knjiga sadašnjosti i vječnosti. Jeka te knjige odzvanja po školjima i morima. Prostorom dominira velebni križ, djelo Roberta Košte na kojem su reljefno utisnute slike sedam crkvica Gospe od sniga, Sv. Lovrinca, Gospe Luzarice, Sv. Petra, Sv. Fume, Sv. Lovre pod Velin brigun i Vele Gospe. Svaka od njih na Zadnju postaju nosi breme svoje smrti: smrt oca, dva brata, dvije sestre, mučenička smrt redovnika glagoljaša i mladog bogoslova opisana metaforom velebnih stabala otočke baštine, smrt žena lavandiera i smrt Isukrstova u koju su ukopane sve smrti otočke. Svih sedam smrti odjek su bezdana, agonije i potresne žalosti otočana. Na kraju pak nastaje trenutak tajanstvenog buđenja “kad sunce u svitanju rasplamsa otočka brda i more postane crveno, svako stvorenje taknuto suncem izgubi svoju mračnost, a rađanje zore po brdima otočkim poprimi božanske obrise”. U znak zahvalnosti otočani zapjevaju hvalospjev: “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. Amen! Amen! Aleluja!”