Sutivan, (IKA) – Pod geslom “Budite milosrdni kao što je Otac vaš nebeski milosrdan”, a u duhu crkvene Godine Božjega milosrđa, započeo je u subotu 12. ožujka Planinarski križni put za vjernike Hvarske biskupije na otoku Braču. Organizator te korizmene pobožnosti na koju se odazvalo oko 400 sudionika s otoka Brača i Hvara je Brački dekanat. S otoka Hvara pristiglo je 50-tak sudionika s povjerenikom za pastoral mladih u Hvarskoj biskupiji i hvarskim dekanom Antom Matulićem. Pristigli su mladi iz grada Hvara, zatim Staroga Grada, ali i ostalih župa. Sudionici Planinarskoga križnoga puta okupili su se pred crkvom Uznesenja Marijina u Sutivanu, gdje ih je dočekala okrepa u organizaciji tamošnje župe. Svi su dobili prigodni vodič s postajama i prikladnim pjesmama za sudjelovanje u pobožnosti i prigodne šalove s geslom ovogodišnje korizmene pobožnosti. Pozdravljajući sudionike drugoga Planinarskoga križnoga puta u Hvarskoj biskupiji, dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković izrazio je radost zbog brojnoga odaziva vjernika, pozvavši sve na sabrano sudjelovanje u duhovnoj pobožnosti. “Provedimo ovaj dan zajedno s Kristom da se kroz cjelodnevni hod i njegove napore dublje povežemo međusobno i s Gospodinom”, poručeno je sudionicima. Okupljeni Božji puk započeo je pobožnost himnom ovogodišnjega križnoga puta “Ako nosi On cijeli taj svijet”, nakon čega je domaći župnik Jakša Jubinić blagoslovio sudionike i predvodio uvodnu molitvu.
Sudionici korizmene pobožnosti prešli su od Sutivana do Milne više od 12 km i zaustavljali se u molitvi kod 14 crkava i kapela na tome putu prolazeći kroz mjesta Ložišće i Bobovišće. U nošenju križa izmjenjivali su se mladi, a kako je i započeo, križni put je i završio – ovogodišnjom himnom “Ako nosi On cijeli taj svijet” koju su srdačno na kraju otpjevali okupljeni hodočasnici.
Pobožnost je završila u prepunoj crkvi Gospe od Blagovijesti u Milni svečanim misnim slavljem koje je predvodio župni vikar katedralne župe sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru Ivan Jurin u zajedništvu s mjesnim župnikom Tončijem Kusanovićem, dekanom Plenkovićem i drugim svećenicima. U uvodu je ustvrdio kako Bog i najveće čovjekove poraze može pretvoriti u pobjedu. “Postoji jedno temeljno, najvažnije, sudbonosno pitanje ovisno o kojemu stoji ili pada ne samo naša vjera, već čitavo kršćanstvo. To je pitanje: Tko je za mene ovaj čovjek iz Nazareta koji je prije dvije tisuće godina prošao ovom zemljom, čovjek za čijim smo križem danas hodali? Toliki u njemu prepoznaju dobroga, simpatičnoga čovjeka, velikoga učitelja… Ali, u Isusu postoji nešto puno važnije. Oko jedne istine se lome koplja, to je zaglavni kamen i kamen spoticanja: u osobi Isusa iz Nazareta na ovu je zemlju došao Bog”. U homiliji predvoditelj slavlja je ustvrdio kako kršćani imaju mjeru za Boga, naglasivši: “Mi želimo odrediti kakav bi Bog trebao biti, a ako Bog ne upada u moje kalupe – nije mi potreban! Čim imam prijatelja, nekoga koga volim, tko mi je važan i stavim mu granice, on mi više ne može blizu. Jer on mora ispuniti moja očekivanja i ne može biti ono što on jest. Postavljam se kao onaj koji je mjerodavan, kao onaj koji mora biti kriterij ponašanja”. Upozorio je, nadalje, i na komentare koji se javljaju poput onih: “Kriste, tebi svaka čast! Nemaš strategije, nemaš političke ambicije, ne koristiš vlast u sebične svrhe, glavni interes su ti siromašni, slabi i potlačeni. I u tebi bismo trebali prepoznati svemogućega Boga? Poistovjećuješ se s gladnima, utamničenima i progonjenima zbog pravednosti, pereš noge učenicima, i ti si, dakle, netko poseban?” Propovjednik je u tom kontekstu primijetio kako religiozni ljudi koji poznaju Boga od početka često ne prepoznaju Boga koji dolazi na ovaj svijet dok ga prepoznaju teški grješnici. “I upravo to postaje njihova najveća prednost. Oni ne mogu Bogu postaviti granicu, oni osjećaju da nemaju pravo biti mjera i uzor bilo kome, jer njihovi su životi promašeni. To su ljudi koji osjećaju da se nemaju kome obratiti, nitko za njih i ne mora mariti. Oni nemaju mjeru u koju bi Bog trebao upasti i zato ih Bog uspijeva iznenaditi”, rekao je Jurin, ustvrdivši kako je Bog svoje lice otkrio u Isusu iz Nazareta. “Čovjek siromašan, u nemogućnosti pribaviti ono osnovno za obitelj, čovjek radnik koji gubi svoja prava, to je onaj za kojega je Bog iskusio ovaj život. Čovjek bolestan, napaćen, pritisnut tjelesnim, duševnim, psihičkim ili fizičkim problemima, to je onaj za kojega je Bog trpio. Čovjek izranjen, neshvaćen, izgubljen, odbačen od društva, to je onaj kojega Bog poput Samaritanca pridiže. Čovjek malen, prezren, neupotrebljiv za visoke i umišljene ciljeve društva, to je onaj kojega je Bog oslovio i nazvao blaženim. Čovjek grešan, možda u potpunosti kriv za vlastite, ma i tuđe životne promašaje, čovjek koji je pokleknuo pred teretom života, to je rasipni sin kojemu Otac svakoga milosrđa trči u zagrljaj”, istaknuo je propovjednik. Osvrnuvši se na Godinu Božjega milosrđa na temu koje su bila pripremljena i razmišljanja o postajama križnoga puta, poručio je da je Crkva “zajednica grešnika koja hoda prema istom cilju, prema onomu jedino bitnom: prema sakramentu ljubavi koja nas je milosrđem spasila”. Na kraju misnoga slavlja domaći župnik zahvalio je svim hodočasnicima na sudjelovanju u pobožnosti. Počastili ste nas svojom prisutnošću i obogatili molitvom i pjesmom. Vi ste potvrda da i u ovom čudnom vremenu ima Božjih ljudi. Upalite Kristovo svjetlo tamo gdje dođete, poručio je, između ostaloga, župnik Kusanović u zahvalnoj misli. Pozvao je hodočasnike na okrepu pred tamošnjim Vatrogasnim domom gdje je nastavljeno druženje pristiglih vjernika.