Bez doprinosa koje daju žene društvo je manje živo, kultura manje bogata, mir nesigurniji

U papinskom ljetnikovcu Castel Gandolfo, kamo je stigao u subotu, 22. srpnja navečer, Ivan Pavao II. je u nedjelju 23. srpnja o podne s okupljenim vjernicima izmolio anđelovo pozdravljenje i, kao obično, održao prigodnu riječ.

Predraga braćo i sestre!

1. To je “znak vremena” da se uloga žene sve viče priznaje ne samo u obiteljskom krugu, nego također na mnogo širem obzorju svih društvenih djelatnosti. Bez doprinosa koji daju žene društvo je manje živo, kultura manje bogata, mir nesigurniji. Treba stoga smatrati duboko nepravednima, ne samo u odnosu na žene, nego u odnosu na cijelo društvo, one prilike u kojima je ženama spriječeno razvijati sve svoje mogućnosti i pružati bogatstva svojih darova.
Nema sumnje da se njihovo izvanobiteljsko uvažavanje, osobito u doba kad vrče najosjetljivije zadaće materinstva, mora vršiti s poštovanjem prema tom osnovnom zadatku. Ali kad je to osigurano, treba se s uvjerenjem zauzimati za to da ženama bude otvoren što širi prostor na svim područjima kulture, ekonomije, politike, i samoga crkvenog života, kako bi cijeli ljudski suživot bio sve obogaćeniji darovima i muževnosti i ženstvenosti.

2. Žena uistinu ima svoj posebni dar, svoj genij, koji je društvu i Crkvi životno potreban. Sigurno nije riječ o tome da bi se žena suprotstavljala muškarcu, budući da je očito da su im zajedničke osnovne dimenzije i vrijednosti. No, te osnovne vrijednosti poprimaju u čovjeku i u ženi različite vrline, odjeke i naglaske, a upravo je ta različitost izvor obogaćenja. Već sam u apostolskom pismu Mulieris dignitatem upozorio na određenu posebnost ženskoga genija a to sada želim istaknuti: Žena je obdarena osobitom sposobnošću prihvaćanja ljudskoga bića u njegovoj konkretnosti (usp. br. 18). Već ta njezina osobitost koja ju otvara ne samo tjelesnom nego također osjećajnom i duhovnom materinstvu, u cjelini je Božjega nauma koji na sasvim osobiti način povjerava ljudsko biće ženi (usp. ondje br. 30). Razumije se da žena, ne manje od muškarca, treba budno paziti da bi svoju osjećajnost očuvala od napasti posesivnog egoizma stavljajući je u službu istinske ljubavi. Pod tim uvjetom ona daje svoje najbolje plodove, dajući svemu potez plemenitosti, nježnosti i životnog ukusa.

3. Uzmimo za uzor svetu Djevicu. Prikazujući svadbu u Kani, Ivanovo Evanđelje pruža nam dojmljivu pojedinost njezine osobnosti, kad nam kaže da je unatoč rastresenom ozračju svadbene gozbe samo ona primijetila da će ponestati vina. I da bi izbjegla da se radost onih mladenaca preokrene u zbunjeno razočaranje, ona nije oklijevala moliti Isusa da učini svoje prvo čudo. Eto ženskog genija! Skrbna Marijina nježnost, tako ženstvena i tako materinska, neka bude idealni uzor svake prave ženstvenosti i materinstva.