Istina je prava novost.

Misa u povodu 14. obljetnice smrti sl. Božjega kardinala Franje Kuharića u Zagrebu

Materijalistička ideologija ne nestaje s prestankom jednog ateističkog režima. Ona postoji i danas, premda živi u drugim oblicima zarobljavanja čovjeka i širenja sljepila za duhovne vrijednosti, upozorio kardinal Bozanić

Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje o 14. obljetnici smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je 11. ožujka zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, izaslanik varaždinskoga biskupa generalni vikar Ivan Godina, te četrdesetak svećenika. Uvodeći u slavlje, kardinal Bozanić je rekao: “Na današnji dan prije 14 godina Bog je k sebi pozvao slugu Božjega kardinala Kuharića. Ali mi jako dobro osjećamo da pokojni koji su nam bili blizu ne idu daleko, oni i dalje ostaju prisutni u našim životima. Oni su bliže Bogu, a oni koji su bliže Bogu, bliže su i nama. S tom vjerom i s tim pouzdanjem smo došli danas u ovu katedralu. Molimo danas s kardinalom Kuharićem, molimo za njega”.
U uvodnom dijelu homilije kardinal je protumačio misna čitanja, te podsjetio, kako “nema nikakve dvojbe da se ljudi u svakom vremenu nađu pred kušnjom da ne misle na vječnost i da se udalje od Boga, te da sve svoje snage posvete zemaljskim ciljevima”. Iz stava koji ne računa s Bogom, iz tuge i nemoći, proizlaze djela koja ne trpe druge ljude, smišljaju spletke, podmetanja, izloženi su ruganju, predbacuje im se, optužuje ih se i ocrnjuje, ne trpi se njihova vjera, način života, pobožnost i pouzdanje u Boga, iskušava ih se, provjerava, prosuđuje i osuđuje. Tako postupaju ljudi koje zasljepljuje zloća, koji žive zarobljena pogleda, koji ne prihvaćaju Božju prisutnost i njegova otajstva, niti drže važnima svetost, besmrtnost duše, smisao postojanja koji nadilazi zemaljske granice, upozorio je kardinal Bozanić, te podsjetio na žar i ljubav s kojom je “u doba komunističkoga totalitarizma, koji je u sebe ugradio materijalistički svjetonazor sluga Božji kardinal Franjo Kuharić upozoravao na zablude materijalizma, na pustoš u čovjeku i narodu koju ostavlja neosjetljivost za Boga, na društveni okvir, na zakone i primjenu materijalističkih načela koja čovjeka vuku u nemir i nesreću”.
Materijalistička ideologija ne nestaje s prestankom jednog ateističkog režima. Ona postoji i danas, premda se ne pojavljuje u obliku materijalističke teorije, nego živi u drugim oblicima zarobljavanja čovjeka i širenja sljepila za duhovne vrijednosti. Nekadašnja izravnost i oštrina materijalizma i ateizma promicanoga s pomoću državnih institucija i u širini društvenih događanja danas je zamijenjena profinjenim i neizravnim načinima potrošačkoga duha koji nastoji što dublje u ljude ugraditi privrženost novim idolima, rekao je propovjednik, te podsjetio kako je kardinal Kuharić i prije i nakon pada komunizma govorio istom snagom Božje riječi upozoravajući na posljedice prihvaćanja materijalizma. Bila je to jasna, ali i rijetka otvorena kritika društvenoga poretka koji se otklanja od istine. Govorio je javno, ali je poput Isusa tražio koji način ima najbolji odjek. Tako se u njegovu pristupu ne može iščitati strah, nego čežnja da ljubav dodirne one kojima se obraća. Nije težio za uskim političkim ciljevima, nego mu je bilo stalo do ljudskoga srca i do prihvaćanja dara Božje ljubavi, ustvrdio je kardinal Bozanić. Istaknuo je kako je kardinal Kuharić često govorio o obraćenju, što je bila jedna od njegovih prvih briga u naviještanju i u pozivanju ljudi da idu Božjim putem. Na tragu toga, a u duhu Godine milosrđa, kardinal Bozanić podsjetio je i na biskupsko geslo sluge Božjega “Bog je ljubav”. To je polazište i obzor njegova propovijedanja i djelovanja. No, to otajstvo nije ponudio kao zatvorenu istinu, nego kao poticaj na susret sa samima sobom, na molitvu za dar vjere, na promjenu života, na obraćenje, rekao je, te to potkrijepio s nekoliko Kuharićevih misli.
Došavši i danas u našu prvostolnicu, u kojoj je toliko puta kardinalov glas govorio o Božjemu milosrđu i pozivao na obraćenje, došli smo kao djeca Božje ljubavi i milosrđa potrebna Božjega oproštenja. Znamo da za susret s Bogom koji vraća radost nije dostatno samo proći kroz Vrata milosrđa. Potrebno je iskreno obraćenje srca, otkriće Radosne vijesti, kajanje za grijehe i ponizna ispovijed koja prepoznaje dobrotu milosrdnoga Oca. To je put kojim se vraćamo u istinsko zajedništvo s braćom i sestrama, to je dar ozdravljenja srca, da bi postalo milosrdno srce koje vidi Božje lice u životima svojih bližnjih, rekao je kardinal Bozanić, te ukazao na sakrament ispovijedi koji povezan s darom jubilejskoga oprosta “miče sljepilo iz našega života”, te “prepoznaje novu vrijednost, jer ne vidi samo zemlju i prolaznost”. To je plodonosno hodočašće koje prolazeći kroz Vrata milosrđa otvara vrata našega srca. Taj naš korak i put kojim smo spremni prihvatiti milost obraćenja u Isusu ne vidi samo zemaljskoga čudotvorca, nego Božje lice i prijatelja, vidi Spasitelja koji se prigiba nad ljudskom bijedom i koji nas čeka izranjene životnim udarcima i posljedicama naših odbijanja Boga, rekao je, te ponovno uputio na misli sluge Božjega kardinala Kuharića o sakramentu ispovijedi i o važnosti poštovanja Božjih zapovijedi.
Došli smo i večeras na ovaj spomen-dan na euharistijsko slavlje, jer osjećamo da je po pokojnome kardinalu Božje milosrđe progovaralo zahvatima svetosti i milosti koja se očitovala u Kristovoj žrtvi. I mi smo njezini dionici zahvalni za darove koje živimo u svetosti Crkve, rekao je kardinal Bozanić, te je podsjetio kako je sluga Božji kardinal Franjo svoje homilije običavao završiti spomenom Blažene Djevice Marije i molitvom za Njezin zagovor. Vjerujemo da je u zajedništvu s Njom, s blaženim Alojzijem Stepincem, sa svetima i blaženima radostan u klanjanju Bogu milosrđa. Usrdno ih molimo da i nas prate na putu obraćenja koje nas vodi u radost slavlja Uskrsa, riječi su kojima je kardinal Bozanić zaključio homiliju. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor zagrebačkih bogoslova.