Značenje obiteljskog života za misionarski rad
Značenje obiteljskog života za misionarski rad
Zadar (IKA )
Predavanje Markusa Offnera na Europskom susretu misijskih animatora djece
Zadar, (IKA) – Obiteljski život, iskustvo djece i što to znači za misionarski rad tema je drugog izlaganja predsjednika Europskog vijeća za misijsku formaciju djece (CEME)Markusa Offnera koje je održao u ponedjeljak 7. ožujka na Europskom susretu misijskih animatora djece u dvorani hotela Kolovare u Zadru. Offner je pokazao kako se tijekom povijesti mijenjao i razvijao koncept obitelji. “Ako želimo raditi s djecom i za njih, važno je uzeti u obzir njihovu primarnu sredinu u kojoj žive, njihovu obitelj. Svatko je rođen u obitelji i time je obilježen. No, ono što čini obitelj izmijenilo se tijekom vremena. Ne radi se samo o pitanju tko pripada obitelji, već se promijenilo i ono što čini obitelj”, rekao je Offner. Posljednjih desetljeća, u skladu s društvenim i ekonomskim promjenama i onima koje se tiču očekivanja vezanima za ulogu muškarca i žene, promjene su bile specifične. Ljudi žive dulje, a nacionalni sustavi za društveno dobro olakšali su teret obiteljima nudeći im socijalnu i ekonomsku pomoć. “Sa sociološkog stajališta, europski ideal obitelji više od sto godina usmjeren je na djecu. Sve se okreće oko djeteta. Na temelju teorije o jednakosti spolova, uloga svakog spola u obitelji postupno se sve više razvijala u znaku partnerstva i međusobnog nadopunjavanja. Biblijski temelj za to čini priča o stvaranju iz prvog poglavlja Knjige postanka: Bog stvori čovjeka na svoju sliku; na svoju sliku stvori ih Bog; muško i žensko stvori ih”, rekao je Offner, istaknuvši da su muškarac i žena stvoreni na sliku Božju sa svojim različitostima i međusobnim privlačenjem, a ne sami za sebe, samo muškarac ili samo žena.
U vrijeme kada je Biblija nastajala pak, obitelj je bila više način ujedinjenja klanova, predvođena najstarijim sinom, s kojim se moglo povezati više manjih obitelji. Nakon smrti oca, najstariji je sin postao patrijarh. “U biblijsko vrijeme, djeca su uvijek bila blagoslov. S obzirom na visoku stopu smrtnosti djece i novorođenčadi u ono vrijeme, nedostatnu medicinsku njegu i manjak hrane, svaki novi član obitelji bio je dobrodošao. Brakovi su se dogovarali između obitelji još u ranoj dobi, kao što je to bilo između Rebeke i Izaka ili Rahele, Lee i Jakova”, rekao je Offner, dodavši da je biblijska obitelj bila hijerarhijski strukturirana zajednica te ujedno zajednica proizvođača i potrošača. Živjeli su od zemlje koju je posjedovala pojedina slobodna obitelj. “Za ljude koji su živjeli u Isusovo vrijeme, kao što i sad vrijedi za mnoge kulture na drugim kontinentima, obitelj je bila usmjerena na oca koji je bio glava obitelji i cijelog kućanstva”, rekao je Offner.
Zajednica koju je Isus okupio oko sebe počela se trajno opisivati u svjetlu biblijske ideje obitelji. “Zajednica koju je Isus osnovao je nova obitelj. Nova zato što su tradicionalni opisi uloga dobili novo značenje. Umjesto krvnog srodstva, sada je stajalo etičko ponašanje. Članovi obitelji nisu bili određivani prema biološkom podrijetlu, nego prema pravednom življenju: Tko god vrši volju Božju, taj mi je i brat i sestra i majka”, rekao je Offner, istaknuvši da je ta nova obitelj bila već u temeljima različita od stare tradicionalne obitelji; više nije patrijarhalno-hijerarhijska, nego se temelji na bratstvu i jednakosti. “Veze moći su bile doslovno izokrenute: ‘Ali među vama neće biti tako. Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, bit će vam sluga; tko želi biti prvi, bit će rob svima’ (Mk 10,43-44)”, istaknuo je Offner. Podsjetio je na misao pape Franje u njegovoj završnoj riječi na Obiteljskoj sinodi, kad je rekao da su obiteljski odnosi došli na sljedeće: “Vidjeli smo da ono što se čini normalnim biskupu na jednom kontinentu, može biti čudno, gotovo skandalozno, biskupu na drugom kontinentu; što vidimo kao prijestup protiv dobroga u jednom društvu, može biti shvaćeno kao razumljiva i neotuđiva zapovijed u drugom; što vidimo kao slobodu svijesti u nekome, može dovesti do zbrke i zbunjenosti u drugome. Zapravo, kulture se u značajnoj mjeri razlikuju i svaki opći princip potrebno je inkulturalizirati ako želimo da bude poštivan i primijenjen”. “Koliko god se kulture i konteksti razlikovali, ne smiju postojati sumnje da će obitelj u budućnosti biti važno mjesto na kojem čovjek raste u stasu i vjeri. Obitelji se nastavljaju razvijati. Pastoralni ili misionarski poziv na koji se ljudi odazivaju mora sadržavati te misli. Važno je pomno pratiti kako obitelji žive i kako se danas doživljavaju i sa stajališta djece”, poručio je Offner.