Zagreb, (IKA) – Prema tradiciji na Ksaverskom perivoju je na IV. korizmenu nedjelju, 6. ožujka, održan Križni put Hrvatske vojske i policije, a predvodio ga je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan. Na pobožnosti je sudjelovao i umirovljeni biskup Juraj Jezerinac. Procesija u kojoj su uz biskupa bili vojni i policijski kapelani, pripadnici Počasno-zaštitne bojne, vojnici, policajci, kadeti Hrvatske vojske i polaznici Policijske akademije krenula je od sjedišta Vojnoga ordinarijata do ulaza u Ksaverski perivoj gdje su ih dočekali drugi vjernici, te župnik fra Vice Blekić, TOR. Pojedine postaje predmolili su čitači iz redova vojske i policije, kao i vatrogasci, te vojni i policijski kapelani.
Na kraju pobožnosti, homiliju je održao biskup Bogdan. Danas, na četvrtu korizmenu nedjelju, u središtu razmišljanja Crkve je Gospodinova prispodoba o izgubljenom, ali i nađenom sinu iz evanđelja sv. Luke. U trenutku kada je jedan od sinova mislio da ima baš sve što mu je potrebno za bezbrižan i lagodan život, krenuo je na put i time se udaljio od svoga oca, od onoga koji se brinuo za njega, od onoga gdje je pronalazio odgovor o smislu svoga života, o pravcu kojeg treba slijediti… Odlazeći iz Očeva doma, čovjek počinje uočavati kako bježi i od samoga sebe. Put je to koji je ispunjen različitim trenutačnim užitcima, ali on ne ispunja. Put je to na kojem ne pronalazimo, već gubimo svoj identitet, naglasio je biskup, te posvijestio, kako nam evanđelist Luka “jasno podcrtava: rastavljenost oca i njegova sina samo su fizičke naravi”.
Vjerujem da je svatko od nas, dok smo pratili Isusa na križnome putu, mogao uočiti i vlastitu ljubav i privrženost Isusu, ali isto tako i lutanja, udaljavanja od križa Kristova, od Isusa, od Boga. S križem i pod križem Kristovim svaki i svaka od nas primjećuje da ovdje primamo, dobivamo. Vraćamo se vlastitome identitetu. Ako li igdje tražimo na ovome mjestu podno križa Kristova ištemo, tražimo i kucamo. Tu, u sjeni križa, najradije dijelimo svoje radosti i žalosti, nadanja i tjeskobe. Tu najradije izričemo: “Bože, pomozi!” i “Bože, hvala ti!” Razlog je samo jedan. Jer se nalazimo na mjestu s kojeg čitamo samo jednu jedinu riječ: ljubav. I ta ljubav nije pitanje tek jednoga trenutka ili neke određene situacije, već ta ljubav križa i s križa postaje naš identitet po kojem se međusobno prepoznajemo u ovom svijetu, naglasio je biskup Bogdan, te nadalje rekao: “I baš zato se s ponosom ovdje spominjemo tolikih naših vojnika i redarstvenika kroz povijest naše Domovine koji su pokazali tu i takvu ljubav – ljubav križa. Primjer takve ljubavi, koja svoj početak i svršetak ima u križu potiče i nas danas da i dalje jednakom snagom i voljom štitimo i ljubimo život drugoga i da kao takvi drugima oko sebe donosimo sigurnost i ulijevamo povjerenje”. Posvetivši se i radeći u raznim službama Ministarstva obrane ili Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, izabrali ste kao svoje životno zvanje služiti svojoj Domovini, služiti drugima. A kako istinski služiti drugima i dragoj nam Domovini? Primjer za to ostavio nam je Krist da idemo Njegovim stopama, da činimo sve ono što nam je zapovjedio. A ostavio nam je samo jednu zapovijed: ljubiti – jer “Bog je ljubav”, istaknuo je biskup Bogdan te sve okupljene podsjetio da smo svi bez iznimke pozvani “raditi na svome duhovnome životu, na putu obraćenja. Doslovno raskinuti svaki kompromis s grijehom”.

.