Rovinj, (IKA) – U Hrvatskom kulturnom društvu Franje Glavinića u Rovinju održana je 4. ožujka tribina “Božo Milanović – jedan od najvećih Istrana 20. stoljeća”. Predavanje “Božo Milanović, svećenik, političar, i nacionalni vizionar, otac hrvatske Istre uz 125. obljetnicu rođenja” održao je prof. dr. Stipan Trogrlić, voditelj pulske podružnice Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar. Nakon čitanja zapisa “Milanovićevi ‘Božji međaši'” prigodni uvod izrekao je Slavko Vukmanov. On je, uz iznošenje curiculuma vitae predavača, podsjetio da je dvije godine ranije prof. Trogrlić u Rovinju održao predavanje o biskupu Jurju Dobrili.
Istra je imala sreću da je u 19. stoljeću imala Dobrilu, u 20. stoljeću mons. Milanovića, a hoće le se za neku ličnost tako moći reći za 21. stoljeće, to ćemo tek vidjeti rekao je prof. Trogrlić na početku predavanja. Započeo je istaknuvši značajne faze Milanovićeva života u kontekstu javnog djelovanja: vrijeme početka 20. st. do Prvoga svjetskog rata, Milanovićevo djelovanje u tršćanskom razdoblju između dvaju ratova i Milanovićevo poslijeratno razdoblje. Ono što je Milanović smatrao kao dva apsolutna prioriteta u svome radu, jer je to smatrao ključnim u istarskom narodnom preporodu, bilo je priključenje Istre matici Hrvatskoj i vraćanje Pazinskog sjemeništa i gimnazije. Kao đak Prve hrvatske gimnazije uključio se u Mahnićev Hrvatski katolički preporod, koji je u Istri imao svoje posebnosti, kršćanska načela zadojena hrvatskim duhom udahnuti čitavoj hrvatskoj Istri. U tom kontekstu pokrenuo je glasilo “Naš rad”. Početkom Prvoga svjetskog rata Milanović se našao na udaru austrijske politike. Katolički pokreti toga doba mogu se razumjeti u kontekstu sudara liberalnoga društva i povlačećeg katolicizma koji želi sačuvati prisutnost u segmentima društva. Milanović je kao đak veoma aktivno sudjelovao na susretima mladenačkih organizacija gdje je održao i predavanje pred 700 kolega. Njegov narodnjački stav zorno je izražen i gestom postavljanja hrvatske zastave na zvoniku u Kringi prigodom dolaska talijanskih okupatorskih snaga, te isticanja crne zastavne nakon potpisivanja Rapalskog mira. U Trstu njegova aktivnost u domoljubnim nastojanjima očituje kroz osnivanje Društva sv. Mohora za Istru koje je imalo intenzivnu izdavačku djelatnost jer se željelo, kako je Milanović naglašavao, da knjige budu pomoć narodu u borbi za opstanak. Njegovo sudjelovanje u političkim momentima prvog poraća i tršćanskoj krizi moguće je pravilno sagledati samo iz njegove perspektive, a to je stavljanje narodnih interesa čak iznad staleških, i jedino je u tom kontekstu moguće pravilno shvatiti njegovu kooperativnost i djelovanje prema političkim situacijama tih nadasve kompleksnih vremena, odnosno zašto je preferirao komunističku Jugoslaviju a ne Italiju, jer je smatrao da je to za dobrobit očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta. On je jednostavno želio iskoristiti svaku vlast u cilju očuvanja nacionalnog i vjerskog identiteta, naglasio je predavač te istaknuo kako mu je upravo zbog toga dodijeljen epitet “oca Istre”.
Nakon predavanja kvintet Mješovitog zbora Franje Glavinića iz Rovinja otpjevao je Ave Maria, a potom je umirovljena učiteljica Marija Sošić iznijela osobna sjećanja na mons. Milanovića u osvrtu “U krilu sjećanja obitelji Milanović i Sošić.” Naglasila je kako je upravo on u njihovoj obitelji inzistirao na školovanju nje i njezinog brata, koji je kasnije postao svećenik. Uslijedila je kraća rasprava tijekom koje je iskazana želja da se u Hrvatskom društvu Franje Glavinića češće održavaju prigodni tematski sadržaji iz domene hrvatske povijesti.