Metković, (IKA) – U sklopu pastoralnog pohoda župama Neretvanskoga dekanata splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u subotu 5. ožujka bio je u pastoralnom pohodu župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću te je posjetio župu Nova Sela, župnu crkvu u Borovcima i terapijsku zajednicu pape Ivana XXIII. prigodom čega je članovima Zajednice uputio riječi ohrabrenja i nade.
Uz srdačan doček domaćih svećenika don Davora Bilandžića i don Miroslava Rubića, nadbiskup Barišić koji je stigao u pratnji tajnika don Nikole Mikačića susreo se s brojnim vjernicima. Misu je slavio je crkvi Sv. Nikole biskupa.
“Na početku misnoga slavlja pjevali smo pjesmu ‘Uđimo s hvalama’ – u dom Gospodnji. Svaki naš ulazak želi biti jedan korak bliže Gospodinu, jedna otvorenost srca prema Njemu, ali i jedan korak bliže jedan drugima”, rekao je nadbiskup. “U nama ima tolike zatvorenosti i od Gospodina i od drugih, toliko grijeha je u nama. Izigravamo jedni druge, zato toliko razloga da korizma bude naše vrijeme – jer se nekako osjećamo iskreniji, objektivniji, i prema sebi i prema drugima. A ova korizma je još posebnija jer je ovo Godina milosrđa Božjega. To je važno i mi trebali malo bliže tu riječ osjetiti i iskusiti, jer imamo u sebi pogrešaka, ograničenosti, grijeha i da nije Božjega milosrđa što bi bilo od nas”, upitao se nadbiskup. Zahvaljujući Božjem milosrđu imamo i nadu i hrabrost da se možemo popraviti i mi i drugi, rekao je.
“Najbogatiji dar nama Božjeg milosrđa jest dar u Isusu Kristu, koji je došao radi nas i našega spasenja. On je lice Božjeg milosrđa. Bog je prema nama milosrdan i potrebno nam je milosrđe. A kakvi smo mi, jesmo li nemilosrdni prema drugima?Puno je nemilosrdnoga, tražimo pravdu, često i na grub način, sudom i parnicom. Tada se još više udaljavamo, jedni druge preziremo, a lijeka ima – lijek je milosrđe koje ima snagu uskrsnuća, oživljava. Pitanje je – možemo li biti milosrdni – jer smo grešni i ograničeni. Možemo”, rekao je nadbiskup Barišić. Bog je milosrdan, a i mi možemo jer smo slika Božja. Ne možemo biti kao Bog milosrdan, ali možemo rasti u toj sposobnosti, pojasnio je.
Tko doživi Božje milosrđe taj ne može ostati isti, on se mora promijeniti, on ne gleda svijet kao što ga je prije gledao, nego ga gleda dioptrijom, pogledom Isusa Krista. Koliko ima ljudi koji žive svoj pakao u kojega ga je drugi uvalio ili se sam uvalio! Vrata Crkve otvorena su za svakog čovjeka, nema izgubljenog slučaja, Gospodin prima svakoga i za svakoga ima svoje milosrđe. Milosrđe Božje želi nas približiti Bogu i bližnjima, zato je korizma naše vrijeme, za odrastanje kao vjernika i kršćanina. I bilo bi šteta da promašimo ovo vrijeme, da nas ne zahvati, bilo bi šteta da nas ne obogati milosrđe Božje, a da mi ne unesemo malo više radosti, blizine, opraštanja, solidarnosti ljudskosti i topline, zaključio je nadbiskup Barišić uz želju “da nas korizma uvede u radost Uskrsa”. Na kraju misnoga slavlja pjevana je i molitva odrješenja za pokojne.
Uime cijele zajednice nadbiskupu je uručen dar. Župnik don Davor zahvalio je nadbiskupu koji je, kako je rekao, kroz nekoliko riječi pokazao što je to konkretno milosrđe. Idućih mjeseci imat ćemo tribine o milosrđu ali doista nam nedostaje to konkretno milosrđe, zaključio je don Davor, uz zahvale svima koji su na bilo moji način pridonijeli veličini ovog pastoralnog pohoda nadbiskupa.
Prije završnog blagoslova nadbiskup je rekao: “Reći ću vam jednu istinu. Nije lako oprostiti. Meni je to problem. Ja ne znam je li vama? Meni je to problem – i baš je dobro da je to problem. Ako nije problem onda je to površno, prolazno, usputno, nije tvoje, ne dotiče te. Ako je to problem, iz toga će nešto biti, pa bih ja želio da i vama to bude problem!”
Misno slavlje animirao je mandolinski sastav i župni zbor kojim ravna s. Marijana Cvitanović. Za klavijaturama je bila Marija Maja Jerković. Nakon misnog slavlja vjernici su se s nadbiskupom Barišićem i svećenicima zadržali u druženju uz domjenak u Pastoralnom centru o. Ante Gabrića.