Zagreb, (IKA) – Devetnicu u pripravi 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta i uz Svetu godinu milosrđa, koja se održava svakog 2. u mjesecu u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, 2. ožujka je, peti put zaredom, predvodio fra Darko Tepert sa zagrebačkoga KBF-a. Taj molitveno-katehetski susret ispunio je novozavjetnim prispodobama o Milosrdnom Ocu, a kao i uvijek, počeo je odabranim poglavljem bule “Lice milosrđa”, gdje papa Franjo, među ostalim, piše: “U prispodobama posvećenima milosrđu Isus objavljuje Božju narav kao narav Oca koji ne odustaje sve dok ne oprosti krivnju i ne svlada odbacivanje suosjećanjem i milosrđem… U tim prispodobama Bog je uvijek predstavljen kao pun radosti, napose kad oprašta.” U nastavku je dr. Tepert osobitu pozornost posvetio Lukinu evanđelju, posebno u odnosu na navedena blaženstva kod Luke i na prispodobe o milosrđu, čime je Luka zaslužio epitet evanđelista milosrđa. Uspoređujući blaženstva u evanđeljima, kod Luke se jasno očituje Božje milosrđe, On je “dobrostiv prema najvećim grešnicima”, “daje svima bez ograničenja” dok “pismoznanci i farizeji mrmljahu na to”. Tako nam Luka stavlja za uzor Milosrdnog Oca, a voditelj nas potiče da se zapitamo nismo li i mi katkad poput farizeja i pismoznanaca koji poznaju sva pravila i zakone, koji se kruto drže zadanih istina, a čovjeka ispred sebe ne primjećuju. Farizeji su htjeli Isusu dokinuti, zabraniti milosrđe, zamjerali su mu ljubav i dobrostivost, zaključio je dr. Tepert. Govoreći o prispodobi o izgubljenoj i nađenoj ovčici, voditelj je istaknuo kako istu nalazimo i kod Mateja, gdje čitamo da je “ovca zalutala”. No, kod Luke je naglasak na tome da pastir nalazi ovcu i stavlja je na ramena, što nam predočuje bliskost, nježnost i prisnost. Povrh toga, Luka uvijek povezuje milosrđe s radošću jer milosrđe bez radosti nema smisla, kao što nema radosti bez milosrđa. Tumačeći naglaske ostalih prispodoba, u onoj o izgubljenoj drahmi, naglasio je potrebu traženja, tj. ulaganja, davanja od sebe da bi se nešto našlo. A treća prispodoba, tumači voditelj susreta, nije samo o izgubljenom sinu, nego o dvojici izgubljenih sinova i bar jednom nađenom. Otac radostan dočekuje mlađeg izgubljenog sina, ne drži mu prodike, nego mu trči u susret i grli ga. Stariji to ne prihvaća, ali ni njega otac ne pušta, traži ga i objašnjava mu: “Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.” Ne znamo završetak ove prispodobe, ostaje otvorenim, ali znamo da otac uvijek izabire put ljubavi i prihvaćanja za svakog od nas. Uglavnom, presnažan su uzor evanđelist Luka, a ove godine i papa Franjo, postavili pred nas – biti milosrdni poput Oca. Teško je kao čovjek na tome putu ne pogriješiti, ali se uvijek iznova moramo radosno truditi oko milosrđa, zaključio je dr. Tepert. Susret su pjesmom animirali bogoslovi, a nakon nekoliko završnih razmatranja o Porcijunkuli, kao i uvijek sve je završilo molitvom sv. Franje Blaženoj Djevici Mariji.