Zagreb, (IKA) – Druga u ovogodišnjem nizu tribina Zajednički vidici, koje se ove godine održava u znaku Izvanrednog jubileja milosrđa, održana je 24. veljače u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Tribine se već tradicionalno održavaju u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi i uz moderiranje prof. dr. Valentine Mandarić, koja je i ovoga puta izrazila dobrodošlicu predavačima i slušateljima koji su posve ispunili dvoranu Vijenac.
Predavači prof. dr. Nikola Stanković i dr. Tomislav Kovač govorili su o Kulturi milosrđa spram kulture odbacivanja. Filozofski je obzor dodirnuo prof. Stanković, postavivši sam naziv tribine u fokus i istaknuvši kako već zajednički vidici pretpostavljaju traženje sličnosti unutar razlika. Već su prvi filozofi govorili o zajedničkom početku stvarnosti i nepokrenutom pokretaču svih stvari. Srednji vijek tu misao razvija govoreći o Bogu koji je sve stvorio i koji svime upravlja. Danas su, pak, ističe predavač, znanost i religija postavljene gotovo u sukob, iako se mnogi znanstvenici kroz povijest izjašnjavaju kao vjernici te često postoji i kriva slika o Bogu, ali i o znanosti u ljudskim predodžbama. Milosrđe kako ga razumije kršćanstvo stoga predstavlja poštovanje Božjeg nauma s čovjekom. U tom smislu “svatko se može spustiti ispod mržnje i zlih misli, sve do onog zdravog u nama”, ističe profesor, a to je mjesto u kojem se čovjek treba smilovati i samome sebi da bi se smilovao drugome čovjeku. Ostaje tajna zašto se ljudi među sobom dijele, jer mnogo nam je toga zajedničko i svi smo više rođaci nego što smo stranci i neprijatelji, smatra predavač. Kršćansko milosrđe pak tu daje rješenje u Bogu koji pomiruje sve protivnosti, a to je onda put kultiviranja vlastitog srca i djelovanja koje će prema drugim ljudima biti milosrdno.
O milosrđu kao temi zaboravljenoj, ali duboko biblijskoj vorio je dr. Kovač. Danas se, smatra predavač, više govori o empatiji i solidarnosti te je Godina milosrđa stoga namijenjena prvenstveno kako bi promišljali o vlastitom milosrđu – kako bi svaki vjernik i cijela Crkva promišljali o vlastitoj vjerodostojnosti u svijetu. I sam papa Franjo milosrđe opisuje kao vidljivu, konkretiziranu ljubav, ljubav koja traži ljude na periferiji njihove egzistencije i koja liječi njihove životne rane. Naravno, ističe dr. Kovač, i Crkva je kroz povijest bila upoznata s kultom odbacivanja; od toga da je u počecima kršćanstva i sama bila odbačena, do toga da je i sama odbacivala druge i drukčije. Tek od II. vatikanskog sabora Crkva na sebe gleda kao na Crkvu u svijetu, kao onu koja dijeli radost i nadu, ali i žalost i nevolju mnogih ljudi. Danas se to konkretno može ako se aktualiziraju tjelesna i duhovna djela milosrđa, ističe dr. Kovač, i to na osobit način s mladima kojima odgovorni trebaju na inteligentan način prenositi vjeru, omogućiti im da upoznaju svijet u kojem žive i da u tom svijetu izgrade vlastite stavove.