Velika Gorica, (IKA) – Svečanim večernjim zahvalnim euharistijskim slavljem, koje je predvodio dr. Mario Cifrak, izvanredni profesor na KBF-u u Zagrebu u subotu 20. veljače, završeno je 16. biblijsko bdjenje u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Neprekidno danonoćno čitanje Svetog pisma, tijekom kojeg je Biblija pročitana od korica do korica, trajalo je pet dana. Započelo je na Pepelnicu 10. veljače večernjim misnim slavljem, koje je u prepunoj župnoj crkvi predvodio župnik Norbert Ivan Koprivec. Čitanje Biblije odvijalo se uz zapaljenu uskrsnu svijeću, a u čitanju su sudjelovali vjernici iz župe Navještenja i drugih župa Velikogoričko-odranskog dekanata. Svi čitači Svetog pisma, njih oko dvjestopedeset, bili su obilježeni vanjskim znakom, šalom koji su za vrijeme polusatnog čitanja nosili oko vrata. Bdjenje je prekidano misnim slavljima tijekom kojih su homilije vjernicima uputili upravitelj Svećeničkog doma Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Jerneić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljko Pintarić, župni vikar župe Sv. Ivana Krstitelja Ivanja Reka Matija Knok, duhovnik Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Vlado Razum te župni vikar Josip Mudronja.
“Euharisijom zahvaljujemo za Biblijsko bdjenje – vrijeme koje ste proveli s Božjom riječi. Riječ koja govori po prorocima, koja se ostvaruje, koja se utjelovila. U crkvi Marijina Navještenja bdjeli ste uz utjelovljenu riječ. Riječ je zapisana ne samo da bismo je čitali, već da bismo je živjeli”, istaknuo je predvoditelj završne euharistije dr. Cifrak. U homiliji je protumačio ulomak evanđelja, u kojem je opisana grešnica, žena koja je oprala suzama Isusove noge u kući Šimuna carinika. Dr. Cifrak pojasnio je kako joj Isus oprašta grijehe, protumačivši: “Zanimljivo je da se susret događa u farizejskoj kući. S pravom se pitamo kako je moguće da je jedna takva žena ušla u farizejsku kuću i što ju je ponukalo da dođe Isusu. Farizej Šimun koji je pozvao Isusa na objed nije ispunio sve što se običavalo kod objedovanja. Kasnije doznajemo što je sve propustio učiniti kad mu je Isus došao u kuću. To nas može zaintrigirati – zašto je to Šimun zaboravio? Isus pripovijeda prispodobu – moramo se zapitati što su prispodobe i čemu služe. Očito je potrebno kad čujemo tekst promotriti kontekst u koji je smješten i čemu služi. Evanđelja su napisana da nam iznesu poruku o onom što nas je Isus učio i što je za nas učinio u svjetlu svojeg uskrsnuća. Evanđelje nam donosi cjelinu o tome što nam evanđelist Luka želi reći danas 2000 godina nakon Isusa. Luka govori o Isusu kao prijatelju grešnika. Žena je srušila sve barijere i usudila se ući u farizejsku kuću i približiti se stolu za kojim su ležali muškarci i dotaknula se Isusovih nogu. Nije imala što izgubiti. Isus je bio njezina jedina nada i šansa. Farizej reagira – ‘Kad bi ovaj bio prorok znao bi kakva je ovo žena’. Isus nije jedan od proroka i zato želi promijeniti ovakav stav, ovakvo mišljenje prema ljudima koji su grešni i po tome poznati javnosti. To evanđelje nam pokazuje sliku o Bogu kao prijatelju carinika i grešnika. I zato Isus priča prispodobu o dva dužnika. Isus je izmislio priču s nakanom da razoruža farizeje i sve farizejske licemjerne stavove o drugima. Sam Šimun donosi vrijednosni sud i logiku evanđelja, Božjeg opraštanja svakom čovjeku. Isus pije sa zaboravljenima, s onima koji su u našim očima odbačeni. Šimun kaže – ‘Ljubi gospodara više onaj kojemu je više oprošteno’. Isus govori Šimunu – ‘Ova žena od kada je ušla nije mi prestala prati noge suzama, a ti mi to nisi učinio i zato joj je oprošteno’. Sustolnici se pitaju tko je taj da oprašta. Isus šalje ženu da ide u miru, onom miru koji su navijestili anđeli na Betlehemskim poljima. Mir znači kad smo u miru sa sobom, bližnjima i Gospodinom. Ta žena može ići prema miru koji će biti cjelovit s Gospodinom. Ta žena prepoznala je Isusa za stolom – trebalo je prepoznati među sustolnicima tko je Isus. To je ono prepoznavanje po kojem su učenici prepoznali Isusa. Čitav ovaj tjedan trebalo je gorjeti vaše srce dok vam je tumačio pisma i trebali ste Isusa prepoznati poput učenika na putu u Emaus koji su ga prepoznali po lomljenju kruha. Biblija je topla jer ižarava Boga u naš život. Tu toplinu dobili smo kad smo se krstili uime Onoga koji želi da po toj riječi živimo”.
Na kraju misnog slavlja župnik Koprivec zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji i danonoćnom čitanju Biblije nakon čega je uslijedio zajednički blagoslov Biblija koje su vjernici donijeli sa sobom. Biblijsko bdjenje ovjekovječeno je zajedničkom fotografijom sudionika misnog slavlja. Slavlje, na kojem su sudjelovali predstavnici drugih župa koje su potaknute velikogoričkom župom Navještenja pokrenule Biblijska bdjenja, kao kršćanski agape nastavilo se nakon mise u župno pastoralnom centru Nazaret.
Euharistijsko slavlje i agape animirao je pjesmom zbor mladih Navještenje. Ovogodišnje, kao i dosadašnja Biblijska bdjenja, imalo je za cilj, ne samo da se Biblija pročita, već je to bio korizmeni poticaj da Sveto pismo iz skrivenih polica dođe na najsvetije mjesto u kući, da bude blizu oku, a na taj način i blizu srcu i da čovjek počne živjeti prema Božjoj riječi.
U župi Navještenja, u kojoj se na poseban način časti događaj kojim je Marija primila vijest od Boga da će začeti i roditi Sina Božjega, čašćenje Božje riječi Biblijskim bdjenjem prvi se put dogodilo 2001. godine. Više se godina na redovitim susretima okupljala skupina laika. Čitali su Božju riječ, molili, pjevali i osjetili poticaj Duha Svetog na početku novog tisućljeća ljudima skrenuti pozornost na zapisanu Božju riječ. Premda se nadahnuće javilo laicima, zamisao čitati Bibliju neprekidno pet dana i pet noći prihvatio je i podržao ondašnji župnik mons. Josip Frkin. Riječ Božja je putem Biblijskog bdjenja iz Velike Gorice “nastavila trčati i proslavljati se” (usp. 2 Sol 3,1) i u drugim župama diljem Hrvatske, a prešla je i granice Domovine. Neprekidno čitanje Svetoga pisma 2008. godine zaživjelo je u Rimu kada je čitanje započeo Sveti Otac Benedikt XVI. Za tu prigodu, u materijalima biskupske Sinode o Božjoj riječi koja se tada odvijala, istaknut je prijedlog velikogoričke župe Navještenja da se uvede blagdan Riječi Božje.