Zagreb, (IKA) – Grkokatolička župa sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu obilježila je 20. veljače, na drugu zadušnu subotu, dan kada se Crkva bizantskoga obreda spominje svih od vijeka preminulih s nadom u Uskrsnuće i život vječni. Parastas-bogoslužje namijenjeno pokojnima predvodio je križevački vladika Nikola Kekić zajedno sa zagrebačkim župnim vikarom Danijelom Hranilovićem. Posebnost toga bogoslužja je što vjernici imena svojih pokojnika mogu priložiti napisana kako bi se isti poimence spomenuli u molitvi.
Napominjući kako smo zakoračili u vrijeme Svete četrdesetnice kroz koje Crkva, brižna majka svih vjernika, na osobit način u Godini milosrđa u kojoj se nalazimo, želi približiti Božju ljubav i milosrđe prema čovjeku današnjice, o. Hranilović, citirajući papu Franju, naglasio je da Božje milosrđe preobražava čovjekovo srce i daje mu iskusiti vjernu ljubav i tako ga osposobljava da i on sam bude milosrdan kako bi i sami postali Kristovo svjetlo koje će svijetliti konkretnim tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. “Veliko i dragocjeno duhovno djelo milosrđa koje svaki vjernik može učiniti za svoje bližnje je molitva. Sveti apostol Jakov ističe kako mnogo može žarka molitva pravednikova. Iz toga razabiremo kolika je snaga i vrijednost molitve čiji je prvotni cilj naš osobni susret s Bogom u nutrini našega srca. Međutim, postavlja se i uvjet. Od nas se traži “žarka” molitva, molitva srca. Često puta bez mnogo riječi. Molitva koja nije prvotno naše djelo i zasluga, već poticaj i djelo Svetoga Duha. No, da bi naša molitva uistinu postala “žarka” i djelo Duha Božjega, unesimo u nju mnogo ljubavi prema bližnjima, za one koji žive s nama kao i za one koji su se preselili u vječnost. Odgovor na Isusov poziv svjedoče i konkretna djela ljubavi prema bližnjemu koje nastojimo ostvariti na intenzivniji način u svetom vremenu hoda prema našem najvećem blagdanu kada slavimo Isusovu pobjedu nad grijehom i smrću. Jedno od njih je molitva za naše pokojne, plod naših okupljanja na zadušnim subotama da bismo i na vidljivi način posvjedočili vjeru u Uskrsnuće i Život vječni. Duše naših najmilijih vape za našom molitvom. To je jedini način kojima im pomažemo kako bi postale dionici Božje vječne radosti sa svima svetima u vječnosti. Naposljetku, to je i izraz naše ljubavi prema njima, znak poštovanja i zahvalnosti za sve čime su nas one zadužile u životu” istaknuo je o. Hranilović.