Udbina, (IKA) – Na 1. korizmenu nedjelju, 14. veljače, održano je hodočašće vjernika Prvostolnoga gospićkog dekanata u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu. Ovo je peta godina da se hodočašća dekanata Gospićko-senjske biskupije kao izraz zajedništva Crkve u Lici i kao trajno nadahnuće svakom kršćaninu i vjerničkoj zajednici organiziraju na Udbinu “u duhovnu katedralu cijele nacije”, kako ju je nazvao biskup Mile Bogović. Hodočašće je okupilo oko 300 vjernika sa župnicima. Na početku je pobožnost križnog puta predvodio župnik i dekan gospićki mons. Mile Čančar, nakon čega je održano pokorničko bogoslužje i ispovijed. Slijedila je misa koju je predslavio biskup Bogović u zajedništvu sa svećenicima Gospićkoga dekanata. Mons. Čančar na početku je predstavio Prvostolni dekanat, iznijevši osnovne podatke za 18 njegovih župa.
Biskup Bogović podsjetio je na povijest korizmenih hodočašća Gospićko-senjske biskupije. “Pred 5 godina, 26. veljače 2012., prvi put je korizmeno hodočašće bilo u CHM. Tada sam vam rekao: ‘Odlučili smo da umjesto hodočašća u gospićku katedralu, u koju smo hodočastili deset godina, bar jedan petogodišnji ciklus hodočastimo u ovu crkvu koja je plod desetgodišnjeg rada naše biskupije ali i svih Hrvata katolika. Naime, 6. travnja 2002. dogovorom između gospićko-senjskog biskupa i predsjednika Hrvatskog sabora krenula je inicijativa za izgradnju CHM. Nije mi poznato da je na našim prostorima pri gradnji neke crkve sudjelovao tako široki i organizirani krug vjernika Hrvata. Preostaje nam još veliki posao da započnu i da se ustale hodočašća sa svih strana otkuda su dolazile podrške, materijalne i moralne, za izgradnju CHM. Započinjemo s hodočašćem naše biskupije jer je crkva na našem području i jer je odavde krenula inicijativa i odavde je izgradnja imala najjaču podršku. Ova crkva sažetak je našeg povijesnog hoda i lutanja sve do danas. Mjesto sabiranja svega onoga najplemenitijega što smo dobili i stvorili”.
Pratimo korake pape Franje koji je na prostoru gdje je bilo mnogo progona naroda i vjernika postavio kamen temeljac vjerskom zajedništvu. Neki prostori koji su izgledali kao izgubljeni ili odbačeni, postaju povlaštena mjesta. Prostor gdje nije bilo milosrđa papa Franjo postavlja polazišta prema zajedništvu. Havana i Udbina imaju mnogo sličnosti. I mi ovdje molimo Gospodina da po zaslugama brojnih nevinih žrtava, na ovim i drugim prostorima, našemu narodu udijeli mir i slogu. Vjerujemo u tu snagu slabih i nezaštićenih, ali onih koji se predaju u ruke milosrdnog Oca. To neka budu i osnovne smjernice na našem putu kroz započetu korizmu prema uskrsnoj slavi.
Na svom putu i nas kao i Krista čekaju iskušenja. Njih treba primiti ne kao kaznu nego kao priliku jačanje u hodu. I post i molitva i kušnja ispunili su Krista posebnom duhovnom snagom na početku javnog djelovanja. Sotona je ispucao sve svoje adute: laž i mržnja su njegovo najjače oružje. Dobro se maskira. U susretu s Kristom doživio je čisti poraz, a Krist čistu pobjedu. Krist je sve to prošao i postao pobjednik: za sebe i za nas. On je odgovor Božje ljubavi prema čovjeku nakon čovjekova pada, izdaje, rekao je biskup.
Papa Franjo često govori o znakovima trećega svjetskog rata. Nije to ispušteno ni u izjavi sa susreta s ruskopravoslavnim patrijarhom Kirilom. Za njega su znakovi rata međusobno osuđivanje i rješavanje sukoba silom. Vrijeme osuđivanja je ratno stanje. Tada se šire laž i mržnja na one “tamo”. Krivnja je redovito na “onoj” strani. Mržnja i neprijateljstvo sužavaju vidik na ono što ne valja tako da se ništa drugo i ne vidi. U ratu se puca, baca bombe “na onu stranu” bez znanja koga to može pogoditi, krivca ili nevinoga čovjeka. Zato je rat dodatno nešto strašno, istaknuo je mons. Bogović, dodajući da i “u miru nastaju stanja u kojima neki smatraju da je važno napadati drugu stranu, kada se podijeli društvo na ‘mi i oni’. Taj opasni zadah osjećamo itekako i u Hrvatskoj. Osjećamo i mi ‘ispružen prst i besjedu bezbožnu'”.
Govoreći o Godini milosrđa, biskup je poručio da je Božja strategija tražiti način spašavanja a ne kažnjavanja čovjeka a taj se projekt zove se Isus Krist. Po tom projektu se može spasiti i grešnica uhvaćena u preljubu, i razbojnik na križu. N,o ipak ima i onih koji se ne spašavaju. To su grijesi onih koji si prisvajaju pravo određivati što je i gdje je dobro a gdje je zlo.
Glazbom su svečanosti animirali katedralni zbor pod ravnanjem vlč. Josipa Šimatovića. Nakon mise upravitelj svetišta CHM mons. mr. Tomislav Rogić hodočasnike je pozdravio u kripti svetišta, gdje je održana prezentacija o 18 župa dekanata koju je pripremio i predstavio katedralni vikar iz Gospića vlč. Šimatović.