PAPA LAV XIV.

ANGELUS

Piazza della Libertà (Castel Gandolfo)

Nedjelja, 12. srpnja 2026.

Draga braćo i sestre, dobar dan i ugodna nedjelja!

Danas nam, u liturgiji, evanđelist Matej stavlja pred oči prispodobu o sijaču (usp. Mt 13, 1-23), koja opisuje velikodušnost i povjerenje kojima Bog izlijeva svoju Riječ u naša srca i svoju moć u nas.

Sâm Isus, utjelovljena Riječ, koji je dao svoj život za naše spasenje, sjeme je koje Otac nastavlja sijati u svijetu kako bi, umrijevši, donijelo mnogo ploda (usp. Iv 12, 24). Istina je da ono ponekad u nama nailazi na tvrdo i neosjetljivo tlo, drugi put je opet rastreseno, slično ugaženom tlu puteva, kamenitom tlu ili trnju. Ali ima trenutaka kada pronađe prijemčivo i plodno tlo, i tada se događaju čuda ljubavi koja mogu promijeniti sve ostalo, kao što smo i mi sami sigurno iskusili u svom životu. Zato Otac nikada ne prestaje sijati, jer zna da je snaga njegove ljubavi jača od naše slabosti (usp. 2 Kor 12, 9-10).

Sveti Ivan Zlatousti, govoreći o „sjemenu“ Božje Riječi, kaže ovo: „Kako može biti razumno sijati po trnju, po kamenitom tlu, uz put? Kad je riječ o sjemenkama i tlu to ne bi bilo razumno, dok je u slučaju duša i učenjâ to jako pohvalno“ (Homilije o Evanđelju po Mateju, 44, 3), jer je u Božjim rukama moguće da se „kamenito mjesto preobrazi i postane plodno tlo, da put više ne bude ugažen i izložen svim prolaznicima, već da bude bogato tlo, da se trnje ukloni i da sjeme uživa veliku sigurnost“ (isto).

Božja velikodušnost prema nama nije naivna, već mudra i zna u nama otkriti mogućnost za činjenje dobra koje ponekad nismo ni svjesni. Zato Gospodin, koji poznaje tlo našega srca bolje od nas samih, nikada ne prestaje vjerovati u nas, u ono što jesmo i u ono što možemo postajati, iz dana u dan, ako se prepustimo njemu u vjeri.

Tako, iz velikodušnosti i povjerenja kojima se sije sjeme i iz poniznosti i otvorenosti kojom se prima, u nama rastu i šire se plodovi Duha Svetoga rastu, a to su, kao što uči sveti Pavao: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5, 22). Koliko su samo ti plodovi potrebni našemu svijetu: da bude njima ispunjen i preobražen!

Trudimo se, dakle, posebno tijekom ovih dana odmora, izdvojiti vrijeme za slušanje, čitanje i razmatranje Božje riječi, njegujući, uz odmor i zdravu zabavu, također značajne trenutke tišine i molitve. Vratit ćemo se tada svojim uobičajenim poslovima obnovljeni u tijelu i duhu, spremni navješćivati dobru vijest evanđelja i sve više sposobni surađivati u rastu Božjega kraljevstva.

Neka nam u tome pomogne Marija, Kraljica apostola i Zvijezda evangelizacije!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

Pozdravljam stanovnike ovog prekrasnog mjesta, Castel Gandolfa, gdje provodim nekoliko dana odmora, i radosno pozdravljam sve vas, hodočasnike iz svih dijelova svijeta!

Nažalost, vjetrovi rata ponovno pušu na Bliskom istoku, u Ukrajini i mnogim drugim dijelovima svijeta, sijući nasilje, užas i smrt te ponovno pogađajući tolike nevine. Ne dopustimo da ti vjetrovi ugase plamen nade i mira, pa i kad se čini krhkim i nestalnim.

Još jednom izražavam nadu da će se ustrajno kročiti putom dijaloga, susreta i diplomacije, jedinim putom koji može dovesti do pravednog i trajnog mira, u kojem narodi mogu živjeti pomireni, u međusobnoj sigurnosti i u znaku poštivanja dostojanstva svake osobe.

Danas je Nedjelja mora. U mislima sam sa svim pomorcima, ribarima i lučkim radnicima iz cijeloga svijeta koji, daleko od svojih voljenih, a ponekad i u strahu od sukoba koji se vode na moru, svojim strpljivim i tihim radom podržavaju trgovinu i živote mnogih naroda.

Pridružujem se, na kraju, molitvi brojnih poljskih vjernika okupljenih na godišnjem hodočašću pred slikom Jasne Gore, da, kao „učenici misionari“, budu radosni svjedoci evanđelja. Svima želim ugodnu nedjelju!