Požega, (IKA) – U Godini milosrđa vjernici iz župa Posavskog arhiđakonata, predvođeni svojim svećenicima, hodočastili su 13. veljače u požešku katedralu. Brojni hodočasnici najprije su prošli kroz Sveta vrata i ušli u katedralu gdje je započelo slavlje sakramenta pomirenja, koje je zajedno sa svim svećenicima u skladu s Redom pokore predvodio kanonik Josip Krpeljević, a ispit savjesti je pripremio Roko Ivanović, župni vikar u župi Bezgrešnog začeća BDM u Novoj Gradiški. U sklopu slavlja svećenici su se uputili u ispovjedaonice te su se hodočasnici mogli pojedinačno ispovjediti, a nakon toga su svi zajedno Bogu izrekli zahvalnost za primljeno oproštenje.
Misno slavlje predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s prepoštom Stolnog kaptola i katedralnim župnikom Ivicom Žuljevićem, posavskim arhiđakonom Antunom Prpićem, novogradiškim dekanom Željkom Volarićem i novokapelačkim dekanom Ivanom Mitrovićem te svećenicima Posavskog arhiđakonata. Uime nazočnih biskupa je pozdravio arkiđakon Antun Prpić.
Uvodeći u misno slavlje biskup je hodočasnicima zaželio dobrodošlicu u požeškoj katedrali i rekao da je iz više razloga radostan zbog ovog hodočašća, a jedan od njih je i taj što i on potječe iz Posavine jer je rođen u župi Davor, gdje je upoznao Božje milosrđe i gdje je u ozračju vjere posavskog čovjeka prepoznao svoje svećeničko zvanje. Spomenuo je kako nas je papa Franjo podsjetio da među raznim vratima postoje i vrata milosrđa kojima se ulazi u božanski život te da nam je ove svete godine nastojati većom vjerničkom otvorenošću to milosrđe slaviti, biti njegovim dionicima i drugima ga svjedočiti, i da je to smisao i ovog hodočašća povezanog s jubilejskim oprostom. Još je dodao kako je jedan od razloga radosti ovog slavlja i jučerašnji susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila u Havani, kojim su otvorena nova vrata na putu jedinstva kršćana te je pozvao na molitvu da ga Božje milosrđe pospješi.
Homiliju je biskup započeo pitanjem zašto nas je papa Franjo u Godini milosrđa potaknuo da se uputimo na hodočašća u katedrale. Odgovarajući na to pitanje biskup je nazočnima kazao da nas svaki dolazak u katedralu podsjeća kako je Crkva zajedništvo koje okuplja živi uskrsli Krist po služenju biskupa kao člana zbora apostolskih nasljednika na čelu s nasljednikom sv. Petra, da se po učenju II. vatikanskog sabora jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva ostvaruje i očituje i mjesnim Crkvama te euharistijsko slavlje koje predvodi biskup – napose u katedrali – očituje to zajedništva u vjeri. Dodao je da su katedrale tijekom jubilejske godine po želji pape Franje uspostavljene za oprosne crkve te da vjernici i ovim hodočašćem, ispunjavajući potrebne uvjete, po jubilejskom oprostu primaju duhovnu pomoć u nastojanju oko ispravljanja tragova zla u njihovu životu.
Potom je biskup na temelju prvog liturgijskog čitanja iz Knjige Izaije proroka govorio o nekoliko aktualnih pitanja. Nakon teškog i mučnog iskustva babilonskog sužanjstva prorok tumači svojim sunarodnjacima da je materijalno razaranje kojim su bili pogođeni posljedica moralnog rasula, njihove izgubljenosti na putovima savjesti. Prorok je bio svjedokom kako njegovi sunarodnjaci po povratku iz sužanjstva nastoje obnavljati na ruševinama, ali međusobno se svađaju i optužuju, krivo svjedoče na sudovima i tako sprječavaju istinsku obnovu koja se događa u savjesti putem obraćenja. “Kao da je prorok čitao našu današnju hrvatsku situaciju”, ustvrdio je biskup, i nastavio: “Svjedoci smo da se gotovo svakodnevno ide protiv nekoga, da jedni upiru prstom na druge. Valja nam se zapitati, kamo želimo stići tim putem, prepoznati zamke zla koje nas zarobljavaju u nemoći, te se okrenuti na Božju stranu, vjerovati milosrđu i praštanju, odvažno ga svjedočiti u međusobnim odnosima”.
Istaknuo je kako prorok budućnost svoga naroda temelji upravo na međuljudskim odnosima u kojima se svjedoči istinska vjera u Boga te poziva sunarodnjake da otvore oči za gladne i siromašne, pruže im pomoć, uvjeravajući ih da će tim putem zasjati njihova svjetlost u tami. Rekao je biskup da ovdje nije riječ o tami kao prirodnoj pojavi koju mi suvremeni ljudi rješavamo električnim putem, nego prorok govori o tami zla i grijeha. Još je dodao, da nas prorok poučava kako uz tjelesnu, postoji i duhovna glad, glad za razumijevanjem, za ljudskom blizinom i toplinom. “Kad mi promičemo upravo takve međusobne odnose, događa se novi Božji svijet. Nemojmo dopustiti da naša hrvatska situacija ostane označena zlim odnosima, kad postoji mogućnost da svatko od nas učini najmanji korak milosrđa, i da u Hrvatskoj bude više svjetla, koje smo upalili jedni za druge”. Podsjetio je na prorokovo upozorenje da samo tim putem mladi naraštaji ne ostaju na razvalinama prošlosti nego grade budućnost te je naglasio: “Ako mi sami nismo uvedeni u svjetlo, u sustav Božjega milosrđa, međusobnoga poštovanja, onda djeca ne mogu izrasti u bića koja će znati graditi na čvrstim temeljima. Ako djeca svakodnevno doživljavaju razvaline u obitelji i u društvu, osobito s obzirom na moralna pitanja, kako možemo očekivati hrvatsku budućnost”, upitao je biskup. Pozvao je nazočne da ne dopuste da im djeca postanu zarobljenicima nametnutih ideologija, smišljenih da ih ponize, oduzmu im dostojanstvo i budućnost. Osvrnuo se na prorokov poticaj o poštivanju subote i progovorio kako i Bog ima svoja prava, istaknuvši da on gubi kad nismo s njime povezani jer smo mi njegova svojina, ali da time još više gubimo mi sami. Potaknuo je hodočasnike na vjernost u svakodnevnoj molitvi i nedjeljnoj svetoj misi.
Biskup je zatim na temelju evanđeoskog navještaja podsjetio hodočasnike na Isusovo djelo milosrđa u koje nas želi uvesti i ovim euharistijskim slavljem. Suprotno farizejskom načinu ponašanja, Isus je ušao u kuću carinika Levija, nije ga prezreo, nego ga pozvao da pođe za njim. Značajne su riječi koje bilježi evanđelist, rekao je biskup: “On sve ostavi, usta i pođe za njim”, priredivši Isusu veliku gozbu. Obraćenje Levija, odnosno Mateja, autora jednog od evanđelja, opisano je glagolom “ustati”, koji se primjenjuje i na Isusovo ustajanje iz groba, na njegovo uskrsnuće. Biskup je istaknuo kako je korumpirani carinik Levi “ustao u svojoj savjesti, odrekao se zla i nepoštenja, opredjeljenja za negativnost. Dotaknulo ga je milosrđe Isusovo i on je po njemu na neki način ustao iz groba na koji se osudio svojim prijašnjim grješnim životom”. Tako Isus prilazi svakome od nas u našoj zarobljenosti grijehom, nikoga ne prezire, nego nas želi izliječiti svojim milosrđem, napose u sakramentu pomirenja, s nama ostvaruje zajedništvo na euharistijskoj gozbi te već sada postajemo dionicima one punine milosrđa koju nam je pripravio na gozbi vječnoga života, kazao je biskup. Podsjetio je da se to ostvaruje i danas na ovom slavlju po milosrdnoj prisutnosti među nama Isusa Krista, pobjednika nad zlom i smrću. Završavajući homiliju biskup je zamolio zagovor sv. Ivana Pavla, pape Božjeg milosrđa, da nas kao utemeljitelj naše Biskupije prati na životnom putu te budemo ljudi milosrđa u gruboj hrvatskoj stvarnosti. Potaknuo je nazočne da nakon svete mise pohode Svečevu kapelu u kriptik i pomole se pred njegovom relikvijom.
Na kraju slavlja biskup je hodočasnicima zahvalio za sudjelovanje na hodočašću u katedralu a svećenicima, na čelu s arhiđakonom i dekanima, za sve ono što nastoje činiti pojedinačno u svojim župama i zajednički na razini dekanata.
Nakon kraćeg podnevnog odmora hodočasnici su se ponovno okupili u katedrali na pobožnost Božjem milosrđu. Najprije su pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom izmolili krunicu Božjega milosrđa, a potom su svećenici i manja skupina hodočasnika sišli u kapelu Sv. Ivana Pavla II. u kripti i pred njegovim moćnikom izmolili molitvu njemu u čast. Zatim su i ostali hodočasnici prolaskom kroz kapelu završili svoje korizmeno hodočašće.