Požega, (IKA) – Na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, 11. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je misno slavlje u požeškoj katedrali. S njim su koncelebrirali generalni vikar mons. Josip Devčić, prepošt Stolnog kaptola i katedralni župnik Ivica Žuljević, svećenici na službi u središnjim biskupijskim ustanovama te svećenici Požeškoga dekanata.
Započinjući homiliju biskup je rekao da je prije 158 godina u malom pirinejskom mjestu Lurdu siromašna djevojčica Bernardica, u jednoj običnoj i svakodnevnoj situaciji kakva je bila prikupljanje drva, vidjela lik nebeske majke Marije, koja je za sebe rekla da je Bezgrešno začeće. “Tako duboku i važnu Božju istinu Nebo je objavilo maloj i neznatnoj Bernardici”, ustvrdio je biskup, rekavši da nam je Marija u lurdskim ukazanjima uputila jednostavne, a sudbonosne pozive. Ponajprije nas je pozvala na molitvu bez prestanka. “Lurdsko čudo započelo je s krunicom u Marijinoj i Bernardičinoj ruci”, kazao je biskup i dodao da se tada započeta molitva nije zaustavila te “i mi ovdje u Požegi uzimamo danas krunicu u ruke i po toj molitvi događa se među nama Božja blizina”. Govoreći o sljedećem Marijinu pozivu, onom na obraćenje, biskup je između ostalog rekao kako su “mnogi tada u Lurdu bili tvrdi za obraćenje, ali je upornost Božjeg milosrđa po Mariji počela otvarati ljudska srca, i rastapati zamrznute savjesti”. Lurd je postao mjesto gdje se trajno događaju obraćenja, gdje “mnogi u ispovjedaonicama susreću Božje milosrđe i liječe svoje najdublje rane prouzročene grijesima”. To se na Marijin i danas zagovor događa diljem svijeta.
Konačno, Marija nas je pozvala na pokoru. Biskup je kazao da “je pokora nešto što mnogi, koji teže za ugodnim i lagodnim životom ne shvaćaju, ali je činjenica da se tim površnim putem ne stiže ni do ljudskih, a kamoli do Božjih stvarnosti. Pokora je čin kojim krotimo svoja strastvena nagnuća, bilo za jelom, pićem, bogatstvom, ili za nečim drugim”. U svim tim pozivima na molitvu, obraćenje i pokoru, Marija se očitovala kao služiteljica Božjeg milosrđa, zaključio je biskup.
Govoreći o prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije biskup je ustvrdio “da je upravo Lurd postao mjesto Božjih raširenih ruku i Božjeg otvorenog srca, gdje on po Isusovoj Majci tješi i hrani nas ljude, kao što majka na prsima doji dijete, te u naše nemirne živote unosi božanski mir”, zaključivši da se u Lurdu na neki način ostvarilo ono o čemu je govorio prorok Izaija. Nadalje, biskup je izrazio radost “što nam je Bog u ukazanjima Blažene Djevice Marije posvjedočio da je s nama na našem putu, što nas potiče i poziva da uvijek iznova ispitujemo koliko smo zaista njegovi. Današnji blagdan je prigoda preispitati svoju nutrinu, da bismo – ako se što grešnoga nataložilo u našoj savjesti – zamolili Boga da nas svojim praštanjem oslobodi od robovanja negativnosti i zloći”, rekao je biskup Škvorčević. Poželio je “da ove korizme svi budemo maleni poput Marije, ponizni poput Bernardice, da se po nama u našoj hrvatskoj domovini nastani i raste Božje milosrđe; da naše nemoći, bolesti, patnje i trpljenja, ne budu naša umiranja, nego sve to snagom Duha Svetoga bude ugrađeno u Božji naum, sjedinjeno s Isusovim patnjama te postanemo dionici njegove pobjede”.
Govoreći o evanđelju, biskup je istaknuo izazovnost prvog Isusova čuda u Kani Galilejskoj, kad je pretvorio vodu u vino. Naglasio je da sv. Ivan to ne naziva čudom, nego znakom koji se dogodio Marijinom zauzetošću. Podsjetio je nazočne da danas ujedno slavimo i Svjetski dan bolesnika, i da nam je za tu prigodu papa Franjo uputio poruku pod naslovom “Pouzdati se u milosrdnog Isusa poput Marije: Što god vam rekne, učinite!” U njoj je papa Franjo aktualizirao evanđeosku poruku iz Kane Galilejske te je biskup u nastavku homilije pročitao odabrane ulomke iz Papine poruke. Govoreći o bolesti, papa Franjo kaže da “ona ljudsku egzistenciju uvijek dovodi u krizu” i da je “prva čovjekova reakcija na bolest počesto pobuna. Bolest stavlja vjeru na kušnju, ali istodobno može otkriti sve svoje pozitivne potencijale: bol i patnja nam može biti put koji će nas dovesti bliže Isusu koji hodi uz nas, noseći križ”. Za papu Franju, “gozba u Kani je slika Crkve” u čijem središtu je milosrdni Isus, a uz njega njegovi učenici i Marija, brižna i pobožna Majka, koja sudjeluje u radosti običnih ljudi i pomaže da ona bude još veća. U brizi koju je Marija očitovala na svadbi u Kani ogleda se Božja nježnost, koja je iskazana kroz brojna Isusova ozdravljenja. Hvaleći spremnost poslužitelja u Kani, Papa upućuje molitvu milosrdnom Isusu “da svima nama udijeli istu raspoloživost za služenje onima u potrebi, i konkretno našoj bolesnoj braći i sestrama”. Za papu Franju “svaka bolnica ili lječilište može biti vidljivi znak i mjesto za promicanje kulture susreta i mira, gdje iskustvo bolesti i patnje, kao i profesionalna i bratska pomoć, pridonose prevladavanju svih granica i svih podjela”. Na kraju poruke Sveti Otac je “svima koji su u službi bolesnima i onima koji trpe” poželio “da ih u tome nadahnjuje Marija, Majka milosrđa” a sve nas je pozvao da “povjerimo Djevičinu zagovoru tjeskobe i nevolje, kao i radosti i utjehe, i uputimo joj svoju molitvu, da svrne na nas svoje milosrdne oči, osobito u trenucima boli, i da nas učini dostojnima razmatrati danas i zauvijek Lice milosrđa, njezina Sina Isusa”. Završavajući homiliju biskup je zamolio Isusovu Majku, Gospu Lurdsku, da osjeti i naša požeška srca koja je vole i večeras joj svjedoče svoju odanost; da čuje našu molitvu i vapaje za sve ono što nosimo u svojim srcima kao nemoć, tuge i žalosti, te da nam pomogne kako bi u sve to ranjeno i nemoćno ušla moć njezina Sina Isusa Krista koji je pobijedio smrt.
Na kraju misnog slavlja svi nazočni uputili su se u procesiju za likom Gospe Lurdske, koji su katedralnim trgom pronijeli župljani odjeveni u narodne nošnje. Po povratku u katedralu biskup je predvodio molitvu povjere Isusovoj Majci i blagoslovio narod.