Sarajevo, (IKA/KTA) – Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečano misno slavlje predvodio je mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski uz suslavlje 11 svećenika i uz sudjelovanje većeg broja redovnica raznih družbi te bogoslova i drugih vjernika.
U prigodnoj propovijedi biskup Sudar je potaknuo okupljene vjernike da zahvale Bogu za „najveći dar što ga je Bog mogao dati čovjeku”. „Zato euharistiju, a ovo je blagdan njezina ustanovljenja, Drugi vatikanski sabor naziva ‘vrelom i vrhuncem’ svega onoga što je najprije Bog stavio, ponudio ljudima kao znak svoje ljubavi, a onda i ono što ljudi mogu prikazati Bogu”, kazao je biskup Sudar.
Osvrćući se na misna čitanja, osobito na ono iz Knjige izlaska koje opisuje kako je Mojsije kao znak Saveza s Bogom prinio žrtvu, biskup Sudar istaknuo je da sve ono što se najintimnije događalo od početka povijesti spasenja, u svim susretima gdje Bog uzima dijela u ljudskoj sudbini, svoju puninu i svoj vrhunac dovršava u Novom savezu. „Prije je znak saveza, vjernost, neraskidivost bila krv životinja – prinošenje žrtve. U Novom zavjetu – kako kaže današnje čitanje iz Poslanice Hebrejima – budući da to nije moglo dovesti do savršenstva, nije moglo dovesti do onoga što je Bog želio staviti čovjeku, dati, darovati čovjeku i čime je želio čovjeka učiniti onim za što ga je stvorio otpočetka, Bog odlučuje učiniti nama ljudima nevjerojatan čin – ali ne bio Bog da se na takvo nešto nije odlučio – a to jest žrtvovati samoga sebe”, naglasio je biskup Sudar pojasnivši da Bog prinosi, daruje svoga sina da bi čovjeka vratio u posinstvo. „Krv u dosadašnjim savezima je škropila žrtvenik i narod izvana, ali to nije bilo dostatno i nije bilo moguće da čovjeka iznutra promijeni, da ga pretvori u nešto drugo. Zato Isus daje svoju krv, svoje tijelo, daje samoga sebe… Zapravo prinosi Bogu ono što je uzeo od ljudi. Utjelovivši se uzeo je naše tijelo i našu krv. To sad prinosi Bogu kao dar, kao naš dio, ljudski dio u Savezu, kao znak neopozivosti u predanju i prianjanju. A nama, onima za koje je rekao da će trajno ostati s njima, kaže: uzmite i jedite, uzmite i pijte!”, podsjetio je biskup Sudar naglasivši da nam se Bog daruje u nama najprihvatljivijim ljudskim kategorijama: u kruhu, bez kojega čovjek ne može živjeti, i vinu koje predstavlja znak života, ali i životne radosti. „Dva simbola, tako prihvatljiva, tako neophodna za ovozemaljski život, u njih se zapravo zaodjeva da bi nam dao ono bez čega čovjek ne može postići smisao svog života, a to jest daje nam vječnost”, riječi su biskupa Sudara koji je pojasnio da konzumirajući Isusovo tijelo i krv čovjek snagom vjere postaje potpun „jer Bog nas je za vječnost, za potpunost stvorio”.
Na kraju propovijedi biskup Sudar posvijestio je nazočnima da, slaveći svetkovinu Tijelova, vjernici u katedrali će, zajedno s milijunima drugih vjernika, tijelovskom procesijom ispovjediti i produbiti i vjeru i ljubav, ali i svoju istinsku spremnost da se, poput Isusa, daruju djelom i svjedočanstvom za hranu ovoga svijeta.
Nakon pričesti uslijedila je euharistijska procesija s četiri postaje unutar katedrale uz pobožno sudjelovanje svih vjernika.
Na misi je pjevao zbor bogoslova Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem prof. Marka Stanušića.