Uz fra Grgura su suslavili upravitelj ilačke župe vlč. Vedran Bilić, umirovljeni ilački svećenik i domaći sin vlč. Pavao Kolarević, umirovljeni svećenik vlč. Stjepan Krehman, nekadašnji ilački župnici vlč. Krešimir Aračić, župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Berku i preč. Ivan Đakovac, dekan Vinkovačkog dekanata i župnik Župe sv. Nikole biskupa u Vinkovcima te još trojica svećenika Vukovarskog i Otočkog dekanata. U misnom slavlju posluživao je trajni đakon Ivan Tutiš, uz liturgijsku asistenciju ilačkih ministranata. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem i uz orguljašku pratnju voditeljice Ivane Moric.

U homiliji je fra Grgur u središte promišljanja stavio lik sv. Jakova apostola. Osvrćući se na svakodnevicu, primijetio je kako se često postavlja pitanje koji je svetac najomiljeniji u hrvatskome narodu, istaknuvši kako bi mnogi najprije spomenuli sv. Antuna ili Blaženu Djevicu Mariju. Potom je okupljenim vjernicima uputio pitanje gdje se u tom nizu nalazi sv. Jakov, naglasivši kako odgovor ponajprije ovisi o svakom vjerniku. Istaknuo je da sv. Jakov posljednjih godina, osobito među hodočasnicima na Putu sv. Jakova, postaje sve omiljeniji svetac. Podsjetio je kako je sv. Jakov bio među prvim apostolima koje je Isus pozvao da ga slijede te kako je zajedno sa svojim bratom Ivanom dobio nadimak Boanerges – „Sinovi groma“, koji svjedoči o njihovoj gorljivoj i odlučnoj naravi. Naglasio je kako Isus ne bira savršene ljude, nego one koji su spremni dopustiti da ih njegova milost preobrazi i osposobi za poslanje.

Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak, propovjednik je podsjetio na događaj u kojemu majka sinova Zebedejevih od Isusa traži da njezini sinovi zauzmu prva mjesta u njegovu kraljevstvu. Istaknuo je kako ta molba odražava ljudsku težnju za čašću i prvim mjestima, dok Isus učenike poučava da se istinska veličina ne ostvaruje vlašću, nego poniznim služenjem. Krist nije došao da bude služen, nego da služi i dadne svoj život kao otkupninu za mnoge, stoga su i njegovi učenici pozvani slijediti njegov primjer nesebičnoga služenja. Govoreći o Isusovim riječima: „Možete li piti čašu koju ja pijem?“, fra Grgur je istaknuo kako je njima Isus unaprijed navijestio Jakovljev put vjernosti koji će završiti mučeničkom smrću. Premda u tome trenutku Jakov i Ivan još nisu u potpunosti razumjeli značenje Isusovih riječi, njihov je život pokazao da su ostali vjerni svome Učitelju. Sveti Jakov bio je prvi među apostolima koji je podnio mučeničku smrt, posvjedočivši svojom žrtvom bezuvjetnu ljubav prema Isusu Kristu.

Na kraju homilije propovjednik je pozvao okupljene da se, po zagovoru sv. Jakova, otvore Božjem pozivu i u svakodnevnome životu nasljeduju njegov primjer. Istaknuo je kako se prava veličina očituje u poniznom služenju, vjernosti Kristu i ustrajnosti na putu vjere, pozvavši vjernike da poput sv. Jakova hrabro svjedoče evanđelje u svojim obiteljima i sredinama. Na kraju misnoga slavlja okupljenim vjernicima i svećenicima obratio se upravitelj ilačke župe vlč. Vedran Bilić te pozvao župljane da, po zagovoru sv. Jakova apostola, ustraju u vjeri te budu dobri domaćini svim hodočasnicima i gostima koji dolaze u Ilaču, izvijestili su iz župe.