Vatikan, (IKA) – Sinodalnost, ekumenizam i pričest za nekatolike neke su od tema o kojima je govorio kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, u razgovoru za njemački stranicu kath.net. S obzirom na Papine komentare o pričesti za nekatolike tijekom nedavnog posjeta rimskoj luteranskoj zajednici, kardinal Koch rekao je kako misli da je Papa htio naglasiti dvije strane takve situacije. S jedne strane – kad kaže da to nikada ne bi mogao dopustiti, zato što to nije u njegovoj kompetenciji – Papa govori o aktualnim pravilima Crkve, kojih se drži. S druge strane, naglašava da treba razgovarati s Gospodinom, što znači da odlučni kriteriji treba biti vrlo osoban, prisan odnos s Isusom Kristom.
Iz toga međutim Papa ne izvodi nikakvo opće pravilo. Tako se kreće u istom smjeru koji je sv. Ivan Pavao II. naznačio u enciklici Ecclesia de eucharistia, gdje kaže da zajedništvo kršćana različitih denominacija za stolom Gospodnjim nije moguće, ali da u određenim precizno definiranim okolnostima može biti iznimki, kad se radi o teškoj duhovnoj potrebi za vječno spasenje pojedinog vjernika. Ne radi se, međutim, o ostvarivanju zajedništva u euharistiji, koje ostaje nemoguće sve dok se u potpunosti ponovno ne uspostavi vidljivo crkveno zajedništvo. Valja razlikovati crkveni i osobni vidik sudioništva u euharistiji. Crkvena dimenzija znači da je euharistijsko zajedništvo, kao znak jedinstva Crkve, danas još uvijek nemoguće. Sakramenti su međutim i sredstva milosti za ljude u duhovnoj potrebi. Valja dobro paziti na tu razliku, ustvrdio je kardinal, prenosi Radio Vatikan, dodajući: “Mislim da je i odgovor pape Franje na toj liniji. U tom smislu zapravo ne sadrži ništa novo, već slijedi ono što je crkveno učiteljstvo dosada izrazilo”. Što se tiče pretjeranih izjava u nekim medijima valja naglasiti da ne trebamo iz Papinih riječi čitati više od onoga što je on sam, s oklijevanjem, rekao. Papa je pomno izabrao svoje riječi kad je naglasio da nema kompetencije dati bilo kakvo dopuštenje te je potom dodao: “Ne usuđujem se reći više”. To je bio pastoralan odgovor, a ne promjena crkvenog nauka, ustvrdio je kardinal.
Komentirajući ekumenske odnose između katolika i protestanata, priznao je da u posljednjim godinama nije ostvaren bilo kakav značajan napredak, a razlog tome je što više ne postoji zajednička ideja o cilju ekumenizma. Tipično evangeličko poimanje svrhe ekumenizma je zajedništvo u euharistiji, ali bez jedinstva kako to Katolička Crkva poima; žele samo priznavanje međusobnih razlika. Papi Franji jako je stalo do toga da ekumenizam bude u službi našeg zajedničkog naviještanja evanđelja. To znači da jedinstvo nije samo cilj za sebe, već je u službi uvjerljivog naviještanja evanđelja. Njegovo shvaćanje ekumenizma usko je povezano s njegovim naglašavanjem da Crkva treba biti misijska. U susretima s evangelicima i pentakostalcima Papa vidi prigodu za naviještanjem evanđelja svijetu. Također mu je važan “praktični ekumenizam” – zajedničko nastojanje oko velikih svjetskih problema.
Na pitanje kako treba zamisliti “sinodalnu Crkvu” o kojoj Papa govori i znači li to prepustiti pitanja nadležnosti mjesnih biskupskih konferencija, kardinal Koch odgovorio ističući da je Katolička Crkva istodobno hijerarhijska i sinodalna. Postoji bitna razlika između sinodalnosti i demokracije. Demokracija znači odlučivanje većine, no sinodalnost je pokušaj suočavanja s pitanjima dok se ne postigne jednoglasnost da u određenoj stvari nema ničega što se protivi vjeri. Potrebno je dodatno pojasniti što Crkva misli s pojmom “sinodalnost”, koji nikada ne može biti protivan hijerarhiji. Ona je preduvjet uspješne sinodalnosti. Nedavne sinode pokazuju potrebu papinske službe i činjenicu da sinodalnost i hijerarhija idu zajedno, ustvrdio je kardinal. Papa još nije konkretno pojasnio što misli pod pojmom “sniodalnost” za Crkvu, ali se kardinalu Kochu čini da Sveti Otac taj pojam koristi na temelju svojih prethodnih iskustava s kontinentalnim biskupskim konferencijama i njihovim velikim susretima u Puebli, Medellinu i Aparecidi – a ne da želi ojačati nacionalne biskupske konferencije. Sinodalnost se ne smije usredotočiti na nacionalne konferencije zato što nacionalna država nije crkveni pojam, ustvrdio je predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana. Osim toga valja dodatno ispitati što bi se točno moglo odlučiti na sinodalan način na regionalnoj razini. To se zasigurno ne tiče pitanja vjere ili pitanja zaređenih službi u Crkvi. Kao primjer nedostatka katolicizma ili univerzalnosti naveo je razvoj stalnoga đakonata u Njemačkoj i Švicarskoj, tako da se ta služba više i ne prepoznaje izvan granica tih država.
Papine riječi o sinodalnosti nisu odgovor na problem, nego radije formuliraju zadatak koji se još uvijek mora temeljito proučiti. Potom valja točno ispitati što “decentralizacija” znači i o čemu se može odlučivati na decentraliziran način. No, iznad svega sinodalnost se ne može suprotstaviti hijerarhijskom načelu u Crkvi. Moje iskustvo ekumenskog dijaloga pokazuje mi, naprotiv, da je snažnoj sinodalnosti potreban i snažan primat, istaknuo je kardinal Koch. Osvrćući se na progone kršćana u svijetu, kardinal je napomenuo kako europska politika nedovoljno primjećuje tu stvarnost i njezinu rasprostranjenost. To je povezano s činjenicom da je Europa u velikoj mjeri zaboravila ili čak potiskuje svoje kršćanske korijene i stoga je u dubokoj krizi identiteta. Jedna od posljedica je nedovoljna spremnost štititi progonjene kršćane u današnjem svijetu.