Rijeka, (IKA) – Četvrte nedjelje došašća, 20. prosinca, župi sv. Romualda i Svih svetih na riječkoj Kozali svečano je otvorena Godina milosrđa na župnoj razini. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan a suslavio župnik Josip Kolega. Vlč. Kolega pročitao je dio bule pape Franje “Lice milosrđa”. Tom prigodom na trajno štovanje izložena je relikvija svećenika i mučenika bl. Miroslava Bulešića. Relikvija je u svečanoj procesiji donesena na oltar gdje je bila izložena tijekom euharistijskog slavlja. Mons. Milovan u propovijedi potaknuo je kršćane da se u ovom tvrdom i grubom svijetu u kojem živimo više trude razmišljati o Bogu i njegovim djelima milosrđa. “Nizu svetaca koji nam pomažu u duhovnoj pripravi za blagdan Božića u ovoj Godini milosrđa pridružit će se i suvremenik, mučenik bl. Miroslav Bulešić čija se relikvija danas izlaže. Bio je sin ovog kraja i naroda, čiji je svećenički život bio tako kratak, samo četiri i pol godine, ali ga je jako intenzivno živio u potpunosti predan Bogu i ljudima.”
“Vlč. Petar Matijašić, župnik Lanišća, govorio je kako je mnogo svećenika u ono doba bilo u životnoj opasnosti, no bl. Miroslav bio je duhovno spreman da primi tu milost mučeništva. Zato ga je Bog izabrao za to svjedočanstvo. Bio je zahtjevan, ozbiljan, strog, ali pun ljubavi prema ljudima. Svoje ređenje 1943. proživljavao je veoma intenzivno, jednostavno bio je zaljubljen u svoje svećeništvo te se može reći da je uzor svim svećenicima”, rekao je biskup Milovan. Bio je od onih svećenika koji nisu ratno vrijeme provodili u sakristiji nego je obilazio sela okupljajući ljude. “Imao je veliku dozu neustrašivosti pa je 1946. organizirao župne misije u župi Kanfanar i poticao ljude da dolaze na okupljanja u crkvu, a protivnici vjere su govorili: ‘Dok je ovaj živ ljudi neće dolaziti na naše sastanke'”.
Za bl. Miroslava može se reći da je bio čovjek koji se žurio činiti dobro, kao da je predosjećao da će imati malo vremena činiti dobro ljudima oko sebe. Jedna od crta njegova života su djela ljubavi i milosrđa. Nakon velikih ratnih stradanja obilazio je sela te kao svećenik činio sve da tješi, pomaže narod i zagovara njemačke i talijanske vlasti da puste na slobodu one koji su bili zatvoreni te je u svom dnevniku zapisao: “Poslije krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samarijanci i povijati rane naroda bijelim omotom ljubavi” . Pamte ga kao velikog Samarijanca te se često prepričava slučaj iz Kanfanara. U doba kada je rat već završio naišao je neki prosjak sav u dronjcima, došao do njegove kuće, a bl. Miroslav poslao je majku da mu donese najbolju košulju. Upravo je učinio ono na što i nas potiče Ivan Krstitelj, istaknuo je mons. Milovan. “Njegovi još živući učenici iz sjemeništa svjedoče kako je bl. Miroslav bio pun dobrote, blagosti i strpljivosti prema njima, mada on u svojim dnevnicima spominje gorčinu zbog nekih situacija i kako mu nije uvijek bilo lako, a i želja mu je bila vratiti se na župe budući da se tamo smatrao korisnijim. Usprkos tome ostaje i čini najbolje što može u odgoju mladih ljudi ne zaboravljajući vršiti svoju službu strogo i dosljedno, ali s puno blagosti i razumijevanja.”
Nakon misnog slavlja relikvija bl. Bulešića postavljena je s lijeve strane prezbiterija, gdje će biti trajno izložena svim župljanima i hodočasnicima. Slavlje je uveličao župni zbor pod ravnanjem Silvije Segnan. Zbor je tom prigodom prvi puta izveo službenu himnu s beatifikacije u Puli iz 2013.: “Himna blaženom Miroslavu Bulešiću”, za koju je tekst napisao Daniel Naćinović, a uglazbio Branko Okmaca.