Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević otvorio je u nedjelju 13. prosinca Vrata milosrđa na katedrali u Požegi. Slavlje je započelo ispred crkve Sv. Lovre, koja je za tu prigodu poslužila kao postajna crkva (statio), pred kojom su se okupili svećenici i redovnici iz župa Katedralnog arhiđakonata i iz drugih dijelova Biskupije, sestre redovnice, bogoslovi i aspiranti za svećeništvo, ministranti, mladi, djeca požeške Katoličke osnovne škole, predstavnici požeških župa i vjerničkih zajednica sa svojim zastavama te brojni drugi vjernici. Nakon što je pročitan ulomak iz Bule pape Franje Lice milosrđa, okupljeno mnoštvo krenulo je u procesiji prema katedrali, pjevajući Litanije Svih svetih. Biskup je otvorivši Vrata milosrđa kroz njih poveo Božji narod uz pjevanje gesla “Milosrdni kao Otac” i poškropio sudionike slavlja blagoslovljenom vodom.
U homiliji najprije je nazočne upoznao s prijepodnevnim hodočašćem vojnika, hrvatskih branitelja, predstavnika policije i drugih vjernika u Voćinu prigodom 24. obljetnice razaranja Voćinskog svetišta i ubojstva četrdeset i sedmero mještana. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak primijetio je kako evanđelist Luka u njemu naglašava da je narod iščekivao nekoga tko bi mogao promijeniti onodobno čovjekovo stanje: “Svi su u ono doba osjećali, po onome što je upisano u njihovim srcima, da ovaj naš svijet i ovaj naš život ne ide u dobrom i pravom smjeru. Svi su nekako osjećali da može i mora biti drugačije, ali nisu znali kako to ostvariti.” U takvom stanju, nastavio je biskup, pojavljuje se Ivan Krstitelj, koji poziva narod na obraćenje i na konkretna dobra djela u iščekivanju Isus Krista s kojim će započeti drugačiji, novi svijet. Primjenjujući to na naše prilike rekao je kako “mi među ostalim sada iščekujemo da se nakon izbora konačno oblikuje hrvatska Vlada. Smatramo da je situacija takva da se mora nešto poduzeti kako bi se ona promijenila te da nam bude ljepše i bolje. Hoće li naša iščekivanja biti ostvarena kroz novu Vladu? Unaprijed možemo reći da neće. Naša iščekivanja su daleko dublja i zamašnija. Ona se u konačnici odnose na onu duboku razinu našeg postojanja na kojoj smo ranjeni negativnošću, zloćom, pokvarenošću i osuđeni na smrt. I mi zapravo kroz iščekivanja da Vlada nešto učini na svoj način svjedočimo o toj našoj dubokoj čežnji da se promijeni to naše najteže stanje. Može li netko na toj razini nešto učiniti, promijeniti”, zapitao je biskup i odgovorio kako nam Ivan Krstitelj poručuje da može i da je to jedini Isus Krist.
Zapitao je nadalje “Jesmo li ljudi koji svoje nade i iščekivanja očituju samo na nekim površnim i izvanjskim razinama? Ili je nama iskreno pred životom stalo do toga da se u nama ostvaruje ono što može Bog, što može Isus Krist?” “Bog snagom svoga praštanja i milosrđa može razmrsiti klupko zla, negativnosti i smrti. Božje praštanje i milosrđe pojavljuje se na obzoru naših nemoći kao izlaz iz onoga što mi ne možemo učiniti. Hajdemo u Isusu Kristu u ovoj Godini milosrđa prepoznati onoga koga nam je Bog dao za ta naša najdublja, konačna iščekivanja, pa da s njime dublje i snažnije računamo!” Protumačio je potom kako starozavjetni zakon uzajamnost ‘Oko za oko, zub za zub’ i suvremeni sudski sustavi na njem utemeljeni čovjeka ostavljaju zarobljenim u smrtnom krugu, u kojem on ostaje osuđenik na zlo iz kojeg nema izlaza. Podsjetio je da samo pomilovanje razdire krug zla i daje izlaz onome koji je zlo učinio, istaknuvši: To je milosrđe, takav je Bog, on oprašta!
Kako bi se izbjegao nesporazum da time što je Bog milosrdan i što prašta ne znači da svatko može činiti što mu se prohtije, biskup je pojasnio da milosrdni Bog ne prestaje biti i sudac, ali da “više od toga Božjeg sudačkog nastupa, treba imati strah da ne razočaramo i ne izdamo njegovu ljubav. To je pozitivan strah – da Boga ne povrijedimo i ne izdamo njegovu dobrotu. Valjalo bi u ovoj Godini milosrđa slagati taj mozaik istine o nama, bićima ranjenima zlom, ali još više istine o nama, koja je progovorila u Isusu Kristu Božjim milosrđem, Božjom ljubavlju i praštanjem. Božje milosrđe nije suprotno pravdi ili pravednosti, nego je Božje milosrđe najveća pravednost. Jer on nama, makar smo zli, i premda to nismo zaslužili, želi dati najbolje. Kao otac i majka koji svom djetetu, unatoč svemu, žele najbolje i pokušavaju ostvariti najbolje što mogu To vam je naš Bog, pun milosrđa, ljubavi i praštanja. Ali takvom Bogu treba s naše strane pravo odgovoriti. Pazimo dakle da ne povrijedimo to milosrđe, praštanje, dobrotu, tu veličinu Božju!” Citirajući završnu rečenicu Eliotove drame Ubojstvo u katedrali: ‘Oprosti nam, Gospodine Isuse, što se nismo bojali Božje ljubavi! Gospodine, smiluj nam se! Kriste, smiluj nam se!’, biskup je pozvao sve nazočne da u ovoj Godini milosrđa baš tako mole Gospodina da im oprosti što se nisu bojali njegove ljubavi, da je ne povrijede, da se ne udalje od nje, da ne postanu ljudi hladni ili ravnodušni što je on takav, nego da i oni s njime, zagrijani njegovom ljubavlju koračaju ovim svijetom.
Završne misli homilije biskup je posvetio blizini, o kojoj se govori u sva tri današnja čitanja, ustvrdivši da nešto možemo iščekivati samo od onoga tko je blizak našim potrebama. “Mi u Hrvatskoj možemo najviše iščekivati od onoga Boga i Gospodina Isusa Krista, koji je tijekom naše trinaeststoljetne povijesti posvjedočio po služenju Katoličke Crkve koliko voli hrvatski narod i hrvatskog čovjeka, i koliko je on svoje ljubavi u njega ugradio te smo po toj njegovoj ljubavi pobjeđivali i u najtežim povijesnim situacijama. Godina milosrđa želi nas podsjetiti da je s nama na našem životnom putu baš taj isti Gospodin Isus, Bog naše povijesti, koji je već dokazao da nas ne ostavlja same, osobito u našim najtežim situacijama. Njegova blizina, Božja blizina, to je najstvarnija i najčvršća blizina. Na njoj se može istinski graditi, osobno i obiteljski. Ne može se živjeti od ljudske daljine, od međusobnih svađa i sukoba i rastava u brakovima! Dajmo toj blizini Božjoj, Isusu Kristu, da on zaista stvarno bude poštivan među nama. Osobito učinimo sve da naša djeca i mladi osjete kako nema druge blizine u kojoj mogu živjeti svoje dostojanstvo i graditi bolje svoju budućnost”.
Istina da Isus Krist, pobjednik nad smrću, pobjeđuje u svim zbivanjima nemoći ljudske povijesti, razlog je za radost na koju nas pozivaju sva tri današnja liturgijska čitanja, istaknuo je biskup i završavajući homiliju nazočne pozvao da se obnovljenom i žarkom vjerom otvore za blizinu Isusovu i dopuste mu da ih oslobodi i očisti od svega onoga što ih pritišće.
Na kraju misnog slavlja biskup je pojasnio što je to jubilejski oprost i pod kojim se uvjetima može postići u katedrali i voćinskom svetištu te potaknuo nazočne da iskoriste ovo milosno vrijeme da ga zadobiju. “Želim vam svima blagoslovljen hod u ovoj Godini milosrđa. Zahvaljujem svima vama koji ste sudjelovali na ovom svetom slavlju i otvorili – ne samo vrata naše katedrale – nego svoja srca za ono što Bog može u njem ostvariti. Neka to vaše srce tijekom ove Godine snagom Božjeg milosrđa bude pročišćeno, ispunjeno mirom i blagoslovom”, rekao je biskup. Prije nego što je nazočnima udijelio završni misni blagoslov, izmolio je s njima molitvu pape Franje za Godinu milosrđa i a svi otpjevali jubilejsko geslo “Milosrdni kao Otac”.