Gospić, (IKA) – Svečani obred otvaranja Vrata milosrđa u katedrali Navještenja BDM u Gospiću započeo je 13. prosinca kod crkve Sv. Ivana Nepomuka čitanjem početnog dijela Bule najave jubileja pape Franje. Slijedila je procesija do vrata gospićke katedrale u kojoj su bili stijegovi svih šest dekanata kao i desetak župa Gospićkoga dekanata. Biskup Mile Bogović je s Evanđelistarom u ruci otvorio vrata katedrale ukrašene granama s kristološkim simbolima. U homiliji biskup je istaknuo kako su u crkvu ušli zajednički. Išli smo zajednički ulicama našega grada u svjedočili javno da pripadamo ovoj povorci koja u svom središtu ima oltar/žrtvenik Isusa Krista i tu naviještamo njegovu smrt, slavimo njegovo uskrsnuće i putujemo prema susretu s Kristom u njegovoj slavi. Mi smo to putovanje kroz ovu Godinu milosrđa danas i simbolički započeli kod sv. Ivana a ta godina završit će na blagdan Krista Kralja iduće godine. Hoćemo li se u ovoj Godini milosrđa ojačati u milosrđu, da na kraju budemo milosrdniji nego što smo danas, sličniji milosrdnom Ocu? Ogledali smo prostor gdje se treba odvijati naš rast: u ovom gradu, u njegovim stanovima, na njegovim ulicama i trgovima, u njegovim uredima. Može li se zbivati u nama primicanje Kristu Kralju kao što smo primjećivali da se primičemo vratima ove katedrale. Svakako da može, ali treba u tom smislu činiti napor, ne valja očekivati da će se to samo od sebe događati, da će nas voda jednostavno tamo nositi. Nije korisno ni izvikivati velike komande: Hoćemo, moramo, trebamo, krećemo, naprijed i slične. Ima jedna lijepa pjesma o mrtvoj luci s brojnim brodovima ali se miču. Kapetani i brodski časnici uzvikuju zapovijedi, mornari vješaju zastave na jarbole, sanjaju kako se brodi, al sidra brodova i dalje počivaju u plitkoj vodi. Svađaju se tko je tko na brodu, a brod ne može ploviti. Treba ući i vidjeti gdje je kvar. I mi smo umorni od svih tih komandi i zapovijedi da krene ovaj naš hrvatski brod, ali treba prethodno vidjeti gdje curi, ima li goriva, je li kvar na motoru? Ništa od parola, ma kako one lijepo zvučale. Kao što smo išli korak po korak, nismo preskakali i pretrčavali. Mogli smo i prije stići da smo se požurili. I tu možemo naučiti jednu životnu lekciju. U životu se ne postižu velike stvari na preskok nego polaganim rastom, istaknuo je biskup u propovijedi.
Bolest našeg vremena jest da se sve hoće odmah i ovdje. Treba se na sve pripremiti inače nam bježi bogatstvo života. Danas se zrno pšenice vidi tek onda kad je u vreći, a još češće kada je kruh pa neki misle da na nekom drvetu rastu štruce kruha. Time se gubi osjećaj i bogatstvo rasta: zrno bačeno u zemlju, ono klija, raste u stabljiku, u klas, žetva, mljevenje, kruh. Koje li bogatstvo u tom rastu, a koje li siromaštvo kad čovjek ostane bez te i takvih škola rasta. Onda u životu hoće preskakati sve faze pripreme i rasta. Kada se izgubi osjećaj za to bogatstvo onda se i s ljudima počne postupati kao s robom na skladištu: izvučeš ga kad ti treba, a odbaciš kad ti ne vrijedi, upozorio je biskup Bogović. Podsjetivši na Nedjelju Caritasa, biskup je istaknuo da je s Isusom došlo vrijeme kada zakon treba biti u srcu kršćanina, u njegovim mislima i osjećajima. To znači kršćanski osjećati. U tom smislu neka naše milosrđe raste ove godine još više nego inače, rekao je biskup i dodao da Crkva treba uvijek svjedočiti i ona svjedoči milosrdnu ljubav Božju prema čovjeku u svijetu. Zahvalivši svima koji su djelatni u biskupijskome Caritasu, biskup je zaključio: “Ova Godina je i za njih poseban izazov. Završimo s pitanjem: hoću li ja nakon putovanja do blagdana Krista Kralja iduće godine biti milosrdniji?”
Na kraju mise biskup Bogović je uime Caritasa uručio darove za deset obitelji u potrebi.