Zadar, (IKA) – “Jubilej je milosno razdoblje” naslov je proglasa zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koje je uputio vjernicima mjesne Crkve a sastoji se od četiri ulomka: Zašto jubilarna Godina milosrđa, Povijesno-spasenjska i liturgijsko-moralna dimenzija jubilarne godine, Oprosnički hod u Godini milosrđa te Jubilej je pogodno vrijeme za duhovna i tjelesna djela milosrđa. Nadbiskup piše da jubilarna godina ima povijesnu, liturgijsku i moralnu komponentu. “Budući da je čovjek ranjeno i ranjivo biće i uz to ranjava i sve oko sebe, ljude i prirodu, jubilarna godina dobra je prigoda uspostaviti ozračje u kojem će se stvari izgladiti, ljudi izmiriti, robovi osloboditi, dugovi podmiriti, a prognanici vratiti na svoju očevinu, k rodu svome, kako je propisivala i knjiga Levitskog Zakonika”, kaže mons. Puljić, podsjećajući da riječ jubilej dolazi od starohebrejske riječi jobel u značenju trublja kojom se pozivalo narod na okupljanje. U Izraelu se svake sedme godine obilježavala subotnja godina, a svake pedesete jubilarna, proglašavana uz zvuke rogova. “Izraelci su jubilarnu godinu smatrali svetom i milosnom godinom, pa se za to vrijeme trebalo nešto događati. U obrednim propisima je opisano što bi trebalo i što se nije smjelo činiti. Bio je jasan preduvjet za njezine milosne plodove. U tom razdoblju opraštali su se dugovi, oslobađali robovi, vršila međusobna izmirenja i čitalo Mojsijev Zakon. Tu je praksu usvojila i Crkva pa je kroz stoljeća obilježavala pojedina povijesna razdoblja i slavila ih s određenim značenjem i ciljevima”, poručuje nadbiskup, ističući da je Crkva prihvatila starozavjetnu praksu pa je za milosnu godinu uvijek isticala kako je ona osobito vrijeme otpuštanja grijeha i kazni od grijeha te prigoda da se zavađeni pomire a zalutali povrate.
“Budući da je milosrđe ‘najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret’, ujedno i ‘put koji sjedinjuje Boga i čovjeka’ i otvara nadu kako je on ljubljeno biće, usprkos slabosti i grijeha (Lice milosrđa, 2), Crkva koristi jubileje kako bi izobilja dijelila oproste više nego u drugim vremenima”, kaže mons. Puljić. Podsjeća na želju pape Franje da Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, opipljivi dodir njegove nježnosti kojom će se svaki vjernik ojačati za bolje i učinkovitije svjedočanstvo. Također, jubilejski oprost može se namijeniti i za svoje pokojne kako bi ih Očevo milosrdno lice oslobodilo svih natruha grijeha.
Mons. Puljić podsjeća da je na dan otvaranja Godine milosrđa prije pedeset godina s radom završio Drugi vatikanski sabor. “Na svečanom otvorenju Koncila sv. Ivan XXIII. je naznačio putove kojim Crkva treba ići i u svom programatskom govoru najavio da će se u radu Sabora ‘koristiti više lijek milosrđa, nego oružje strogoće’. Naglasio je da se Crkva želi očitovati pred svijetom kao ‘ljubazna majka koju pokreće dobrota, strpljivost i milosrđe, posebice prema braći koja su se od nje odijelila’. Slično je ustvrdio i bl. Pavao VI. prigodom zatvaranja Drugoga vatikanskog Sabora kad je rekao da je ‘pripovijest o milosrdnom Samarijancu bila paradigma duhovnosti Sabora. Zato su umjesto tjeskobnih dijagnoza bili ponuđeni ohrabrujući lijekovi, a umjesto kobnih slutnja, odaslane su poruke povjerenja’. U duhu dvojice predšasnika koji su otvorili i zatvorili Sabor, papa Franjo kaže kako nam s osjećajima zahvalnosti i odgovornosti za zadatke pred nama, valja prijeći u jubilarnoj Godini milosrđa prag Svetih vrata s pouzdanjem da nas uskrsnuli Gospodin prati svojom moćnom rukom.”
Mons. Puljić opisuje i značenje oprosničkog hodočašća koje se odvija u nutrini čovjeka u nekoliko etapa, a započinje u odluci ne suditi i ne osuđivati, ljubomorom i zavišću ne potkopavati ugled drugoga ogovaranjem. Kad se uspije uputiti oprosničkim hodom neosuđivanja, otkrivanja kod drugih pozitivnih strana i preuzimanja odgovornosti da sami budemo oruđe praštanja, kršćanin biva osposobljen ići dalje i otvoriti širom svoje srce za jad i nevolju svijeta. Tada postaje kadar poći lišenima ljudskog dostojanstva. “Papa se od svog ustoličenja ne umara poticati i usrdno pozivati da se približimo takvima i pružimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu. Dapače, on moli da njihov vapaj postane našim vapajem kako bismo skupa, noseći im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma koji vlada u svijetu. Papa želi da puk tijekom jubilarne godine pozornost posveti upoznavanju i vršenju klasičnih tjelesnih u duhovnih djela milosrđa. Po tome će nas Vječni Sudac prepoznati na koncu svijeta”, poručuje mons. Puljić, ističući misao sv. Ivana Pavla II. da je milosrđe najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja. “Crkva kao čuvarica tog otajstva koja privodi ljude vrelima spasenja živi svoj istinski život kad ispovijeda i obznanjuje takvo milosrđe. Neka se nikad ne umori i neka bude strpljiva u pružanju utjehe, milosrđa i praštanja”, poručuje mons. Puljić.
Nadbiskup određuje da je mjesto jubilejskih milosti i oprosta kroz cijelu godinu u nadbiskupiji u katedrali Sv. Stošije. Za dobivanje oprosta vjernici neka hodočaste u katedralu kao znak želje za istinskim obraćenjem. Oprost koji poništava kazne od grijeha vezan je uz ispovijed i pričest te uz ispovijed vjere i molitvu za papu i njegove nakane za dobro Crkve i cijelog svijeta. Nadbiskup je odlučio za sve župe i samostanske crkve gdje se okupljaju vjernici dati mogućnost dobivanja jubilejskih oprosta uz svečanost slavlja zaštitnika župnih ili samostanskih crkava. Budući da se 2016. g. obilježava pet stoljeća slavlja Gospe od Zečeva, određuje mogućnost dobivanja jubilejskih milosti i oprosta u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu, od početka duhovne priprave do završetka slavlja Gospe od Zečeva na svetkovinu Uzašašća. Svi vjernici iz župa Zadarske nadbiskupije koji imaju određeni termin hodočašćenja u zadarsku crkvu Sv. Šime, mogu dobiti jubilejske milosti i oprost toga dana kada kao župna zajednica hodočaste sv. Šimi.