Požega, (IKA) – U ponedjeljak prvog tjedna došašća na blagdan sv. Andrije apostola 30. studenoga požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s predstojnikom Ureda Požeške biskupije za katoličke škole Ivicom Žuljevićem, ravnateljem Katoličke osnovne škole Želimirom Žuljevićem te vjeroučiteljima navedenih škola Marijanom Pavelićem i Krunoslavom Siroglavićem predvodio je za sve djelatnike škola prvu misu zornicu u novoizgrađenoj kapeli Odgojno-obrazovnog centra u Požegi te ju je tom prigodom blagoslovio. Biskup je u pozdravu podsjetio da se u došašću „na poseban način zaustavljamo pred činjenicom da je čovjek biće budnosti i iščekivanja”. Zapitao je nazočne za što su u svojoj svakodnevici budni dubinom svoga bića i do kuda sežu njihova iščekivanja. Rekao je da blagoslivljaju kapelu koja treba služiti djelatnicima i učenicima Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije u Požegi za njegovanje sabranosti srca pred Isusom Kristom, kako bi bili ljudi iskustva njegove prisutnosti, bili budni na mjeru njegovih nada i iščekivali ono što dolazi iz njegovih mogućnosti.
U homiliji biskup je na temelju evanđeoskog ulomka o pozivu Petra i Andrije upozorio na čudesnu činjenicu da je to zajedništvo u požeškoj školskoj kapeli počelo kad je Isus pozvao prvu dvojicu apostola, Petra i Andriju, koje se potom brojčano povećavalo, te snagom njegova Duha raslo i opstalo tijekom dvije tisuće godina kao njegovo djelo – sve do nas. Istaknuo je da se „Isusov snažan pogled i poziv na nasljedovanje dogodio za svakog od nas u svetom krštenju” i kako je tu izabranost potrebno svjedočiti vlastitom suradnjom s njime i nepokolebljivom vjernošću kako je to učinio sv. Andrija i toliki nakon njega. Spomenuo je da ime Andrija korijenski znači „muževan” i da se to svojstvo ne odnosi na tjelesnost nego duhovnu snagu u Isusu Kristu koja se očituje u vjeri.
Osvrćući se na naviješteni odlomak iz Pavlove Poslanice Rimljanima, tumačeći Apostolovu tvrdnju da se srcem vjeruje a ustima ispovijeda, biskup je istaknuo kako je „vjera stvarnost srca koju u nama može pokrenuti druga osoba snagom svoga duha, da je naše međusobno povjerenje temelj onoga životnog očitovanja zajedništva koje nazivamo prijateljstvo te da je ono najnosivija stvarnost našeg ljudskog postojanja”. Ustvrdio je kako je „naša vjera u Isus Krista djelo i dar njegova Duha, da je zajedništvo između nas i njega kao i među onima koji mu vjeruju ostvarenje Crkve u koju smo ugrađeni kao dionici njegova otajstvenog tijela, početak vječnog nebeskog zajedništva za koje nas je Krist svojom mukom smrću i uskrsnućem preporodio”. Biskup je pripomenuo kako je to duhovni okvir unutar kojeg se odvija katolička škola i kako se u njoj trebaju očitovati odnosi međusobnog povjerenja na temelju vjere u Isusa Krista. Rekao je nazočnima da se nisu slučajno opredijelili biti djelatnicima katoličke škole, da su u dnu svoje odluke bili pokrenuti snagom Isusova Duha, koji ih je uvjerio kako je smisleno biti dionicima odgojno-obrazovnog sustava u kojem je središte čovjek po Isusovu modelu. Zahvalio im je za taj korak i potaknuo da budu vjerni svome pozivu te mladim ljudima pomažu sebe razumjeti u Božjem svjetlu, izgrađivati se po Isusovim načelima te u novoj kapeli trajno podržavati živim stanje koje je u njima ostvario Isusov Duh.
Na kraju mise biskup je zahvalio svima za sudjelovanje na slavlju, poželio im uspješnu adventsku pripravu za Božić, i zazvao Božji blagoslov na sve učenike i djelatnike katoličkih škola u Požegi.