Vukovar, (IKA/TU) – Obilježavajući Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Đakovačko-osječka nadbiskupija organizirala je na 24. obljetnicu pada Vukovara, 18. studenoga, svoje 16. spomen-hodočašće te se tako pridružila hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara. U Koloni sjećanja koja je i ove godine pošla od Opće bolnice Vukovar do Memorijalnog groblja, putem dugim 5,5 km kojim su godine 1991. prošli Vukovarci pobijeni na Ovčari, bilo je više desetaka tisuća hodočasnika.
Nakon što je kolona stigla do Memorijalnoga groblja, molitvu kod središnjeg križa predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, moleći za pokoj svih koji počivaju na tom groblju, svih umorenih i poginulih, kao i za mir i napredak Domovine. Potom su počast poginulima u obrani Vukovara polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali najviši državni dužnosnici: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, predsjednik Vlade RH Zoran Milanović te izaslanstva Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Ravnateljstva policije, 204. vukovarske brigade, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada Vukovara te ostalih.
Središnji dio hodočašća bila je misa zadušnica koju je pred tisućama hodočasnika predvodio nadbiskup Puljić, u koncelebraciji nadbiskupa domaćina Đure Hranića i umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, vojnog ordinarija Jurja Jezerinca, biskupa kotorskoga Ilije Janjića, srijemskoga Đure Gašparovića, sisačkoga Vlade Košića, križevačkog Nikole Kekića, bjelovarsko-križevačkog Vjekoslava Huzjaka, vojnog ordinarija u BiH Tome Vukšića, zagrebačkoga pomoćnog biskupa Mije Gorskoga, fra Dragutina Bedeničića, izaslanika fra Ilije Vrdoljaka, provincijalnog ministra Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, mons. Enca Rodinisa, generalnog tajnika HBK, mons. Fabijana Svaline, zamjenika generalnog tajnika HBK i ravnatelja Hrvatskog Caritasa, mons. Ivana Ćurića, generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, prof. dr. Željka Tanjića, rektora Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu te brojnih svećenika.
“Isusova je riječ: Tko blaguje moje tijelo i pije krv moju ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,53). Draga braćo i sestre, mi danas na ovom Memorijalnom groblju ispovijedamo vjeru u uskrsnuće mrtvih te se s dubokom zahvalnošću i pijetetom sjećamo svih vukovarskih branitelja i civila poginulih u Domovinskom ratu. Uz njih, slaveći euharistiju, molimo i za sve ostale pripadnike Hrvatske vojske i Policije te civilne žrtve rata, koji su ginuli u ovome kraju i po čitavoj Domovini za dar našega mira i slobode. U svojim se molitvama danas sjećamo i svih preživjelih branitelja koji su se – s pouzdanjem u Boga – suprotstavili ratnoj agresiji; koji su gubeći svoje zdravlje i dijelove tijela obranili slobodu te se zauzimaju za dobrobit našega društva, za obranu dostojanstva Domovinskoga rata, za snaženje hrvatskoga nacionalnog identiteta te zaštitu strateških interesa našega naroda i naše domovine”, rekao je nadbiskup Hranić, pozdravljajući sve svećenike, članove obitelji ubijenih, stradalih i nestalih, sve Vukovarce i hodočasnike iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva.
“Na osobit smo način sjedinjeni u molitvi sa svima onima koji u Škabrnji u Zadarskoj nadbiskupiji danas mole za svoje pobijene žrtve. Zato je naša zahvalnost mons. Želimiru Puljiću, zadarskom nadbiskupu i predsjedniku HBK, tim veća, jer je učinio veliku žrtvu da namjesto u Škabrnji danas ovdje bude s nama u Vukovaru”, rekao je mons. Hranić, pozdravljajući okupljene predstavnike hrvatskih vlasti, saborske zastupnike, predstavnike diplomatskog života, vukovarskog gradonačelnika, vukovarsko-srijemskoga župana, predstavnike drugih županija, gradova i općina, predstavnike političkog, gospodarskog, prosvjetnog i društvenog života u RH, predstavnike Hrvatske vojske i Hrvatske policije te sredstava društvenog priopćavanja i sve hrvatske građane koji su uz njihovu pomoć pratili to euharistijsko slavlje.
U homiliji mons. Puljić podsjetio je na tužan dan stradanja jednoga grada i jednoga sela: Vukovara i Škabrnje. “Okupator je mislio ugasiti neutaživu čežnju ljudi za slobodom. A ta čežnja nakon pada Berlinskoga zida, toga vidljivoga sramotnoga znaka moći ateističke i komunističke ideologije, još više je rasla i bujala u srcima ovoga puka. Bila je nošena onim Gundulićevim snom ‘o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do’. I širila se velikom brzinom od juga do sjevera, i od istoka do zapada, pa je ništa nije moglo zaustaviti. Čak ni strašna stradanja grada Vukovara i sela Škabrnje”, podsjetio je mons. Puljić, dodavši kako se Jobovom vjerom i nadom danas molimo Ocu nebeskom, da se sjeti svih onih koji su prije 24 godine stradali, “da im Uskrsnuli otvori rajska vrata, oslobodi ih od svih spona i pribroji zboru svojih izabranih i svetih”.
Nadbiskup Puljić izrazio je radost zbog duha zajedništva, ponosa i zahvalnosti koji se ovih dana ponovno javlja u Vukovaru i Škabrnji, a koji su uvijek prijeko potrebni. Rekao je kako ovoga dana pred očima okupljenih iskrsavaju heroji: “Blago Zadro, Alfred Hill-Atila, Marin Vidić-Bili, Ivan Anđelić-Doktor, Juraj Njavro, Nikola Papac, Jean Michel Nicollier, kao i svi branitelji i zapovjednici, ranjeni i poginuli, zatočeni i nestali čija su imena upisana u srca naša i uklesana u temelje hrvatske države. Prisjećamo se danas i one kolone iscrpljenih građana koji, prepušteni pobješnjelim okupatorima moraše napustiti svoj voljeni grad. A onda užas masakra u bolnici i na Ovčari, te križni put kojim smo i mi jutros prošli do ovoga Memorijalnog groblja. I sve to pred očima moćnika Europe i svijeta koji su, nažalost, dobrim dijelom šutjeli i gledali strašno krvoproliće.”
Okupljene vjernike potaknuo je da u duhu preporuke sv. Ivana Pavla II. očiste svoje pamćenje od svih loših primisli i osjećaja, te zahvalna srca i raspjevane duše mole i pjevaju: “Velika nam djela učini Svesilni. Opet smo radosni”, iako bi imali dovoljno razloga srditi se i prigovarati i onima koji su razarali i uništavali, kao i onima koji su to dopustili. Potom se nadbiskup Puljić spomenuo svoje rodbine, Vukovaraca, koji su poginuli ili nestali u napadu na Vukovar te izrazio zahvalu što s tisućama ranjenih obitelji toga grada i susjednih naselja može podijeliti osobnu bol zbog stradanja rodbine i prijatelja.
Rekavši kako ovaj dan pokazuje odlučnost gradnje budućnost naše Domovine na temeljima zajedništva, koje su nam u zavjetni miraz ostavili heroji Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika i drugih gradova i sela diljem Lijepe naše, mons. Puljić pozvao je okupljene vjernike da na sve žrtve i stradanja pogledaju iz drugoga kuta – iz perspektive vječnosti: “Naš dolazak na ovu svečanost pokazuje onu drugu stranu koja nas upućuje prema vječnosti. Zato naša lica nisu tužna jer vjerujemo kako naši dragi i mili nisu nestali, nego samo promijenili način života. Nisu više u prostoru i vremenu s nama, nego u vječnosti kod Boga”.
“Onaj koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati naše grijehe. I spreman je svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, posveti, utješi i pomogne. Zato mu hrli svatko tko ga voli i treba. Da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme. Da dobije njegov blagoslov. Da mu preporuči sebe i svoje. Crkvu i domovinu. Grešnike i patnike. Pomorce i đake, putnike i težake. Ali, i da zahvali za udijeljene milosti i darove. Ovaj euharistijski skup izraz je naše zajedničke vjere da je Spasitelj na oltaru žrtveno, ali uvijek živo Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta te živi kruh koji život daje”, rekao je nadbiskup Puljić te zaključio: “Stoga mu u ovoj svečanoj prigodi svi skupa kličemo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse! Dođi u srca tvojih vjernika koji ti se klanjaju i tvojim tijelom hrane. Dođi u domove naših obitelji i donesi ljubav i mir. Dođi u naša sela i gradove i probudi radost i nadu. I pomozi nam da postanemo sve više tebi slični kako bismo hodili Lijepom našom i činili samo dobro. Budući da nam duša čezne za dvorima tvojim, s onom dvojicom učenika iz Emausa i mi te ljubazno molimo dođi i ostani s nama jer zamalo će večer i dana je na izmaku! Dođi Gospodine Isuse!”
Uime svih vjernika grada Vukovara, riječi zahvale na kraju euharistijskog slavlja izrekao je domaći župnik fra Ivica Jagodić. “Kako nam je zahvalno cijeniti žrtvom stečenu slobodu i kako nam je iskrenim opraštanjem čistiti duh; kako nam je pružati ruke na pomirenje i, ištući od Gospodina mudrost, graditi istinski mir. Jer bez istinskog ali pravednog mira u ljudima i među ljudima, na toj stijeni bezgranične Božje ljubavi mi danas ne možemo graditi toliko potrebno zajedništvo, nego samo poticati nove i nepotrebne podjele. Vukovarske poruke i ozračje mira i ljubavi podsjećaju i osnažuju vjeru i nadu da samo jedinstveni možemo koračati svijetom prepunim iskušenja, izgrađivati hrvatsku domovinu na načelima sebedarja, solidarnosti i humanosti te razvijati hrvatsko društvo i gospodarstvo na temeljima poštenja, radišnosti i nesebičnog zalaganja za opće dobro. Jer, vukovarske poruke izgrađuju, a ne razaraju!” rekao je fra Jagodić.
Misno slavlje pjevanjem je uveličao Zbor Bogoslovnog sjemeništa iz Đakova, pod ravnanjem rektora mo Ivana Andrića, a izravno ga je prenosila Hrvatska televizija.