Đakovo, (IKA/TU) – Znanstveni kolokvij prigodom obilježavanja 200. obljetnice smrti biskupa Antuna Mandića održan je 11. studenoga u Dvorani biskupa J. J. Strossmayera na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Pozdravnu riječ uputio je dekan KBF-a izv. prof. dr. Ivica Raguž. Prvo predavanje održao je umirovljeni nadbiskup Marin Srakić o temi Antun Mandić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski – “Zamišljatelj svega boljega i uzvišenijega u Biskupiji”. Mons. Srakić prvotno se osvrnuo na lik i djelo biskupa Mandića, izlažući o njegovu djetinjstvu i školovanju te utjecaju na crkvenu službu i njezino oblikovanje. Godine 1806. biskup Mandić došao je u Đakovo gdje biva imenovan, zaređen te ustoličen 26. listopada iste godine. Već u prvom mjesecu biskupske službe poslao je pismo papi Piju VII. opisavši stanje u biskupiji te ponudeći rješenja. Mandić je bio i veliki reformator. Posjećujući niz gradova u biskupiji ostavio je traga u mnogim crkvenim zajednicama. U povijesti je opisan kao uporan i savjestan u radu, iskren i istodobno temperamentan. Uz sve to bio je “darežljive prirode i Đakovu ostavio Bogoslovno sjemenište te instituciju filozofsko-teološkog učilišta po kojima je danas Đakovo i poznato”, istaknuo je mons. Srakić.

Sljedeći u nizu predavača bio je mr. Tadija Crnjak s temom “Uloga i doprinos biskupa Antuna Mandića za vrijeme njegova upravljanja sjedinjenjem biskupijama”. Prije nego je došao na biskupsku stolicu, biskupa Mandića dočekali su izrazito slabi temelji za rast Crkve, ističe predavač. Naime, 150 godina turske tiranije utjecalo je na osiromašenje ondašnjeg stanovništva, a isto tako i na neprestane migracije muslimana i katolika. U takvom turbulentnom razdoblju, biskup Mandić svojim likom i djelom ostavio je kapitalna djela panonskoj Crkvi, među kojima treba istaknuti Bogoslovno sjemenište i filozofsko-teološko učilište u Đakovu. Koliko god je postojalo zapreka u osnivanju te dvije institucije, biskup Mandić je za sve našao rješenje, naglasio je predavač. Vrlo lako je stupio u kontakt s europskim sveučilištima i tako našao kvalitetne profesore. Upravo zbog toga je “đakovačko sjemenište zajedno s filozofsko teološkim učilištem postalo iznimno uređeno i respektabilno, a za to svakako treba zahvaliti sposobnosti biskupa Mandića”, zaključio je prof. Crnjak.

Treće predavanje održao je prof. dr. Vladimir Horvat o temi “Od Kašićeva ‘Nauka za dobro pisati slovinski’ do Mandićeva ‘Uputjenja k’ slavonskomu pravopisanju'”. Na početku je iznio nekoliko važnih misli o Bartolu Kašiću. Kašića se drži kao iznimno značajnu intelektualnu ličnost u hrvatskoj povijesti. Sastavio je prvu stručnu, znanstvenu gramatiku slavenskoga jezika i time ostavio dubok trag u sustavu hrvatskog pravopisanja. Bio je pažljiv i stručan u proučavanju slavenskoga jezika, a njegova se marljivost pokazivala u tome što je čak prepisivao Jeronimove rukopise. Koliko je bio značajan očituje se i u tome što se u rimskom Državnom arhivu nalazi nekoliko njegovih spisa. U to vrijeme postojala je namjera da se u isusovačke kolegije uvede slavenski jezik te se zbog toga osniva Akademija slavenskog jezika gdje je za predavača postavljen upravo Kašić. Raspravljajući sa studentima neprestano je dorađivao svoju gramatiku i tako nudio nova rješenja u hrvatskom jeziku. U završetku predavanja ističe kako se na Kašića svakako može nadovezati i biskup Mandić svojim djelom “Uputjenja k’ slavonskomu pravopisanju”. Priručnik nam donosi mnoge prijedloge i rješenja, koji se nadovezuju na prethodne autore i upravo zbog njega danas imamo tako bogatu povijest hrvatskog pravopisa.

Posljednje predavanje održala je doc. dr. Jadranka Mlikota o temi “Prinos Antuna Madića ujednačivanja hrvatske latiničke grafije i pravopisne prakse”. Istaknula je da se već iz prijašnjih predavanja moglo vidjeti da je biskup Mandić izrazito utjecajna ličnost svoga vremena i jedna od najvećih crkvenih osobnosti u Hrvata. No, njegov trag primjetan je i u bogatoj povijesti hrvatskog jezika, kao i u reformaciji hrvatskog školstva. Nakon niza priručnika koji su pokušali riješiti probleme hrvatskog jezika, tek su se “biskupov pravopis i grafijska rješenja pokazala ispravnim”, naglasila je Mlikota. Njegov priručnik sastoji se od 4 poglavlja koja nam donose definicije imenica i glagola, načine rastavljanja riječi, pravila pisanja pojedinih slova te dodatke u kojima se nalaze prijedlozi vezani uz homofone i homonime. Zbog utjecaja franjevaca na tim prostorima biskup će se koristiti morfološkim pravopisanjem koje će se zadržati sve do Brozova pravopisa. Predavačica iznosi neke od značajki Mandićeva priručnika: postao je službenim pravopisom u Kraljevini Slavoniji, korišten je u književnim djelima slavonskih pisaca, utjecao je na pravopise i izvan Slavonije, te je propisan kao službeni udžbenik u narodnim školama. Zbog biskupova ujednačavanja latiničke grafije i pravopisa, uz sve svoje reformacije, biskup Mandić je “ostavio traga čak i u obrazovnom sustavu te tako izravno bio povezan s reformacijama školstva Marije Terezije.”