Požega, (IKA) – Prigodom 200. obljetnice izgradnje župne crkve Sv. Emerika u Oriovcu, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 8. studenoga u toj crkvi središnje nedjeljno euharistijsko slavlje. Uz biskupa na slavlju su sudjelovali i svećenici Novokapelačkoga dekanata na čelu s dekanom Goranom Mitrovićem te brojni vjernici, među kojim i predstavnici javnih vlasti.
Na početku mise, domaći župnik Zdravko Radoš pozdravio je biskupa, svećenike i druge uzvanike, zahvaljujući im na sudjelovanju.
Biskup je u uvodnoj riječi podsjetio da se u toj crkvi tijekom 200 godina ostvarivao Božji projekt o čovjeku po Isusovoj ljubavi snagom njegova Duha za što mu želimo zahvaliti i zamoliti ga da se on u toj istoj snazi ostvaruje i u sadašnjim naraštajima po vjerničkoj otvorenosti do punine dostojanstva na koje nas je Bog pozvao kad nas je stvorio.
Na početku homilije biskup je istaknuo kako jubilej slavimo u povezanosti s blagdanom sv. Emerika, zaštitnika župe i s iskustvom Biskupske sinode na kojoj je sudjelovao tijekom tri tjedna u minulom mjesecu listopadu, što je razlogom da ova proslava nije održana ranije. Kazao je kako je Sinoda bila očitovanje čudesnog zajedništva Crkve koje po biskupskom služenju u različitim kulturološkim prilikama na svim kontinentima u ljudima svih rasa i boja ostvaruje uskrsli Isus Krist snagom svoga Duha.
Istaknuo je kako, gledajući sabrani narod na ovom slavlju, uključujući sve one koji su se tijekom 200. godina ovdje okupljali, otkriva isto Božje čudo, da ljudi vjeruju i žive pripadnost Isusovoj Crkvi i njegovim Duhom zahvaćeni postaju dionicima Božjega svijeta i one punine života koju je Isus ostvario svojom pobjedom nad smrću. Kazao je da za to djelo želi danas zajedno s Oriovčanima Bogu zahvaliti. Istaknuo je kako nam po služenju Crkve Bog trajno svjedoči da nas se nikoga ne odriče, nego sve i svakoga u Isusovoj ljubavi na križu prihvaća, tom snagom liječi u našoj slabosti i grješnosti, ranjenosti na smrt. Podsjetio je da su tijekom 200 godina u ovoj crkvi njihovi očevi i majke svjedočili Bogu da se oni ne odriču njega i Isusove ljubavi na križu, nego je prihvaćaju i od nje žive. Kazao je da su to svjedočili i tijekom komunističkog vremena kada su mnogi zbog te vjernosti bili prezirani i progonjeni.
Spomenuo je da smo svjedoci kako se u današnjem svijetu širi određeni pristup životu u kojem Bog kao da više nije potreban, kao da bi se čovjek u svojim najdubljim čežnjama za životom i smislom mogao ostvariti drugim putem. Dodao je kako nam valja na svim razinama promisliti kojim putem i na koji način želimo očovječiti naše postojanje, za koje se vrijednosne odabire odlučujemo i danas na parlamentarnim izborima, za ideološke pristupe koji nam nude ostvarenje čovjeka po kratkoročnim ljudskim modelima ili po projektu Božjem u Isusu Kristu. Dodao je da nam je potrebno Božje svjetlo u duši da prepoznamo njegovu istinu o nama te da još opredjeljenije idemo provjerenim Božjim, uspješnim putem na kojem se s Isusom Kristom pobjeđuje.
Osvrćući se na nedjeljna liturgijska čitanja, kazao je kako su nam ona Božje svjetlo i pomoć da donesemo danas prave i hrabre odluke. Čuli smo, nastavio je, u prvom čitanju iz Prve knjige o Kraljevima i u evanđelju o dvije žene udovice. U prvom čitanju prorok Ilija susreće udovicu koja u svojoj neimaštini dijeli s njime i ono zadnje što ima te se tako dogodilo čudo umnažanja brašna i ulja. Istaknuo je biskup da se tim putem uvijek događa čudo. O tom nam svjedoči i evanđeoski ulomak, koji govori o ženi udovici, koja u hramsku riznicu daje i zadnji novčić da bi Bogu posvjedočila kako se ne oslanja na nikakvu svoju sigurnost, nego samo na njega, istaknuo je biskup. Podsjetio je da je Isus svojim predanjem na križu učinio najveće čudo: sebe je dao za nas dokraja i tako nam darovao pobjedu nad smrću i posvjedočio koji je Božji put do pobjede života. Biskup je upitao nazočne da li su spremni napustiti svoju osrednjost, mlakost i usputnost za Boga te se za njega posvema opredijeliti, svoj život poput žena udovica posvema na njega osloniti, da im on bude jedina sigurnost? Kazao je da je današnja proslava prigoda da na to pitanje dadnu odvažan odgovor te se obnove u vjernosti Bogu, Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Zaključio je homiliju obraćajući se zaštitniku župe sv. Emeriku riječima: “Sv. Emeriče, koji si prije jednog tisućljeća razumio Božju istinu o čovjeku i slijedio je, pomozi Oriovčanima da je jednako tako razumiju, da se ne boje ići Božjim putem, i da tako budu istinski pobjednici”.
Pri završetku misnog slavlja, otpjevana je pjesma Tebe, Boga hvalimo za sve Božje darove primljene u oriovačkoj župnoj crkvi tijekom 200 godina njezina postojanja. Biskup je potom svima zahvalio na pripravi i u sudjelovanju u ovom slavlju, napose Mati Tustaniću koji je napisao monografiju o župi Oriovac.