Požega, (IKA) – Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, središnje slavlje u Požegi predvodio je biskup Antun Škvorčević na glavnom gradskom groblju sv. Ilije u zajedništvu s petnaestak svećenika. U homiliji biskup je govorio o svetosti te je istaknuo da je ona Božje svojstvo. Svetost je kakvoća, kvaliteta Božjeg bića, njegova odvojenost od svijeta prolaznosti, grijeha i smrti, duhovno svojstvo koje jednostavno jest Bog: On je Svetac Izraelov. Svojim utjelovljenjem Isus Krist je Božju onostranost unio u našu prolaznost, omogućio da u ljudskoj grešnosti bude prisutna Božja kakvoća života. Sveci su oni koji u ljudskoj nemoći žive i svjedoče Božju moć i po njoj postaju dionicima Božjeg života. Tu istinu Crkva naviješta i živi. “Pred svecima, Božjom činjenicom, u kojima se ostvaruje njegova kakvoća života, postavlja se pitanje od kakve kvalitete nastoji živjeti suvremeni pa i hrvatski čovjek. Duboko osjećamo kako nam u osobnom, obiteljskom i javnom životu nedostaje kvalitete, duha, sve je vulgarizirano.” Među ostalim biskup se osvrnuo i na predizbornu promidžbu te istaknuo: “U trenutačnoj kampanji za parlamentarne izbore svakodnevno čujemo političare koji se natječu za Hrvatski sabor i izvršnu vlast kako nas uvjeravaju i obećavaju napredak uglavnom – ili gotovo isključivo – na materijalnom, gospodarskom području, ne mogu ili ne žele ništa učiniti za kvalitetnijeg čovjeka. Prilaze nam kao da smo bića bez duha, bez čežnje za većom i dubljom kakvoćom svoga postojanja na cjelovitoj razini života. Nerijetko nas ponižavaju time što očituju da im nije stalo do čovjeka, nego do osobnog probitka, moći vlasti te ne prežu ružno, najružnije govoriti jedni o drugima. Svjedoče nam tako vrlo nisku kvalitetu ljudskosti kojoj nedostaje duha, osjetljivosti za drugoga, poštovanja i uvažavanja, časnog argumentiranja, poštenog natjecanja. Usuđujem se reći da našim političarima a s njima i nama svima nedostaje svetosti, to jest duha blaženstava: poniznosti, svjedočenja gladovanja i žeđi za pravim ljudskim vrijednostima, nastojanje oko pravednosti, siromaštva kao iskrene i duboke otvorenosti za Boga i čovjeka, po kojoj se ostvaruje vlastito postojanje u dimenzijama ljubavi. Tek iz takvog raspoloženja mogu se roditi veliki pojedinci, čvrsto bračno i obiteljsko zajedništvo, pravi i realni politički projekti u Hrvatskoj u kojima će mudrost znati pronalaziti rješenja i za nepravde koje se nanose Slavoniji, pogođenoj teškim posljedicama domovinskog rata, u kojoj je veliki broj ljudi bez posla, podcijenjena poljoprivreda, osiromašeni narod više nego u drugim dijelovima Hrvatske, mladi i cijele obitelji koje se iseljavaju.” Biskup je istaknuo da upravo radi toga treba iduće nedjelje izići na izbore i glasovati za one koji žele žrtvovati svoje snage za dobro hrvatskog čovjeka.
Progovorio je zatim i o svetosti u obitelji. Rekao je: “Poznato vam je da sam sudjelovao na Biskupskoj sinodi u Rimu koja je tijekom tri tjedna raspravljala o braku i obitelji, problemima i krizama u kojima se oni nalaze, o njihovoj ljepoti, smislu i snazi po zamisli Božjoj, te o nastojanju da ove ustanove ne postanu stvarnostima kojima se poigravaju određene ideološke skupine i tako razaraju suvremeno društveno tkivo. Zaključili smo s papom Franjom kako ponovnim bistrim gledanjem na brak i obitelj Isusovim pogledom, unošenjem u njihove odnose Božje kvalitete, duh ljubavi putem vjernosti Bogu, one mogu biti obnovljene kao dragocjene kućne zajednice svetosti, ‘domaće Crkve’ u službi očovječenja našega društva. Pored toga, duboko smo si posvijestili muke onih koji nose teret rastave, obiteljske razorenosti i mogućnosti koje im pruža Božje milosrđe u zajedništvu Crkve i potrebe da im ga svojim razumijevanjem učinimo bližim. Papa Franjo je za vrijeme Sinode proglasio svetima bračne drugove, roditelje svete Male Terezije kao primjer nastojanja oko svetosti u braku i obitelji. Sve nam to govori kako nam valja u Hrvatskoj moliti i nastojati oko svetosti koja jedina može donijeti istinsku kvalitetu života na osobnom, obiteljskom i društvenom području.”
Na kraju biskup je svratio pozornost na pokojne: “Stavili smo na grobove naših dragih poginulih i preminulih cvijeće te upalili svijeće u znak svoga poštovanja prema njima i naše duhovne blizine. Ali najbolje ćemo učiniti za njih ako ih molitvom preporučimo Bogu i tako se s njima sjedinimo na onoj razini postojanja koju im je Bog udijelio snagom svoga Duha. Još bolje ćemo ih poštovati ako sami odlučimo biti svetiji, truditi se oko još vjernijeg zajedništva s Bogom i uz njegovu pomoć rasti u kvaliteti života ovdje na zemlji.” Pri svršetku mise biskup je predvodio molitvu odrješenja za pokojne i blagoslov grobova.