Novska, (IKA) – Na “Trokutu” nedaleko Novske, crti bojišnice u vrijeme Domovinskog rata, 29. listopada, na dan kad je ondje poginulo više hrvatskih branitelja, požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima Novljanskog i Lipičkog dekanata, slavio je misu. Na početku slavlja pozdravio je svećenike, hrvatske branitelje, obitelji hrvatskih poginulih branitelja, predstavnike Hrvatske vojske i policije, pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića, župana Sisačko-moslavačke županije Ivu Žinića, gradonačelnika Novske Vladu Klasana i ostale javne dužnosnike te sve vjernike koji su se iz Samobora, Bjelovara i drugih dijelova Hrvatske u velikom broju okupili spomenuti poginulih branitelja i u molitvi se s njima sjediniti. Biskup se na poseban način obratio hrvatskim braniteljima kojima je rekao da su oni živi spomenik na osobito teške događaje i svjedoci pobjede koja se može izvojevati kad se vjeruje Bogu, voli Domovinu, obitelj i tisućljetnu baštinu svoga naroda.
U homiliji biskup je rekao da je ovo mjesto okupljanja izazovno i postavlja određena pitanja, među kojima je i to što smo donijeli na ovaj spomen braniteljskog stradanja? Može se dogoditi, istaknuo je, da smo sa sobom donijeli nemoć koja u nama budi negativne osjećaje, možda i raspoloženje mržnje i osvete. Podsjetio je kako u naviještenom evanđelju Isus dolazi Marti i Mariji i zajedno s njima stoji pred činjenicom smrti njihova brata a njegova prijatelja Lazara. Marta i Marija očituju nemoć pred tom činjenicom, svojevrsnu pobunu pred granicom na kojoj čovjek više ništa ne može i ništa ne zna. Slično stojimo i mi danas pred činjenicom ubojstva naših branitelja, to nas teško pritišće, jer bismo voljeli da su još živi, rekao je biskup. Potom je zapitao je li naša pobuna protiv zla i nemoć koju pred njim osjećamo sve što se danas može na ovom mjestu dogoditi. Ustvrdio je da bi u tom slučaju ovo okupljanje bilo silno siromašno. Spomenuo je kako evanđelje o Lazarovom uskrsnuću upućuje na to da postoji neko drugo polazište za ovo naše stanje, a to je Isus Krist, koji Martu i Mariju uvjerava da je on prijatelj koji je s one strane našeg postojanja došao na ovaj svijet, želeći biti jedan od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu da bi ušao u našu ranjenost zlom, negativnošću, nemoću, prolaznošću i na kraju smrću. Dodao je da jedino on nije bio nemoćan pred granicom smrti, te da je mogao reći ožalošćenim sestrama kako postoji druga razina života kojoj pripadamo i na koju nas on može uskrisiti. “To znamo i mi iz onoga što je upisano u naše srce, što bije životni boj u našim čežnjama, po našem odupiranju smrti s kojoj se ne možemo pomiriti, jer osjećamo da smo stvoreni za drugi svijet, za pobjedu života. Danas u Hrvatskoj jedni drugima pripovijedamo kako trebamo stvoriti bolju, drugačiju, uspješnu Hrvatsku, ali kako je ostvariti kad osjećamo da je politička mjera prekratka za ono što nosimo u srcu? Ako nema onog života za koji smo u srcu probuđeni, onda smo najprevarenija bića na ovome svijetu. Ali Isus Krist progovara da je on uskrsnuće, punina života, otkriva nam da taj drugačiji život nije neka naša tlapnja, nego odgovor Božji na čežnje koje nosimo u srcu. Kad ostanemo sami sa spomenutim pitanjem i nemamo na njega odgovora, osjetimo svu muku nemoći što ne možemo ostvariti ono za čim čeznemo”, rekao je biskup. Istaknuo je kako je veliki korak našeg života kad sebe povjerimo upravo onome koji naša umiranja i nemoći može preobraziti u život. Pozvao je nazočne da promotre dobro kako su naši branitelji u teškom ratnom stanju s krunicama na prsima svjedočili da su svoje živote povjerili Isus Kristu kao jedinom pravom odgovoru pred izazovom smrti te da se i sami na ovom spomen-slavlju obnove u toj opredijeljenosti.
Tumačeći prvo čitanje iz Poslanice sv. Pavla Rimljanima, istaknuo je kako Bog u Isusu Kristu nije posvjedočio da je “protiv” čovjeka, nego koliko je “za” čovjeka. “Biti protiv nekoga, najveća je nemoć. Često puta sam govorio hrvatskim braniteljima, a ponovit ću i ovdje: ‘Niste pobijedili zato što ste bili protiv Srba ili nekoga drugoga, nego zato što ste bili za svoju Domovinu, za svoju obitelj, za slobodu. To je vaše dostojanstvo i veličina, te ako vam netko tumači ono što ste učinili s nekih drugih polazišta, odgovorite im da to nije istina’. U našem ljudskom ‘za’ čovjeka i za vrijednosti života, događaju se Božje pobjede”, poručio je biskup. Potom je podsjetio da taj Božji “za” čovjeka ima ime, a to je Isus Krist, da se Božja snaga za čovjeka i moć kojom je pobijedio smrt zove Ljubav te je poželio svima da odu s ovoga susreta duboko uvjereni kako životi poginulih branitelja nisu izgubljeni jer su ih položili za nas i tako se sjedinili s Isusovim uvijek pobjedničkim “za” čovjeka.
Na završetku misnog slavlja biskup je zahvalio svima okupljenima na dolasku i iskazivanju poštovanja prema poginulim braniteljima te što su ih po ovoj euharistijskoj žrtvi povjerili Božjoj ljubavi koja je u Isusu Krist pobijedila smrt. Poželio je hrvatskim braniteljima puninu života u toj Ljubavi, a njihovim najbližima obilje Božje utjehe.