Zagreb, (IKA) – Lic. theol. Zoran Turza obranio je 29. listopada doktorski rad “Hermeneutički zaokret Davida Tracyja: od Blagoslovljenog bijesa za redom do Analoške imaginacije” na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku radnju izradio je pod mentorstvom dr. Željka Tanjića, a obranio ga je pred povjerenstvom koje su činili: predsjednik komisije dr. Danijel Tolvajčić, mentor Tanjić i dr. Nikola Bižaca. Doktorski rad Zorana Turze napisan je na 199 stranica, a podijeljen je u tri velike cjeline i devet poglavlja. U prvoj cjelini iznosi pregled teološke misli sjevernoameričkog teologa Davida Tracyja, zatim u drugoj cjelini uvodi čitatelja u pojam i značenje hermeneutike, a u trećem, glavnom dijelu analizira hermeneutički pristup Davida Tracyja u njegovu prvom velikom djelu “Blagoslovljeni bijes za redom” kako bi ga usporedio s njegovim drugim djelom “Analoška imaginacija” i pokazao da se u ta dva djela različito shvaća hermeneutika.
Na početku je objasnio temeljne pojmove hermeneutike. Ona se rađa ondje gdje nastaje sumnja u dosadašnje normativne tekstove, odnosno već u antici prilikom stoičkog tumačenja mitskih tekstova. Hermeneutika je stoga umijeće tumačenja tekstova koja se razvija unutar židovske i kršćanske tradicije kako bi iznjedrila osnovna pravila tumačenja svetih tekstova, ali i unutar drugih disciplina kao što su pravo, književnost itd. Smatra kako se najveća promjena unutar hermeneutičke tradicije dogodila Schleiermacherovim odvajanjem filozofijske hermeneutike od biblijske hermeneutike. Na taj način hermeneutika kao sustavna metoda tumačenja bilo svetopisamskih, bilo pravnih ili nekih drugih tekstova, postaje oruđe u rukama filozofa, posebice Wilhelma Diltheya, Martina Heideggera, Hansa-Georga Gadamera i Paula Ricoeura. Prema autoru, Gadamer i Ricoeur zauzimaju važno mjesto kako unutar tradicije filozofijske hermeneutike, tako i unutar Tracyjeva razumijevanja hermeneutike. Nadalje, autor je istaknuo kako se zaokret prema hermeneutici dogodio u drugoj polovici 20. stoljeća nakon ključnih radova Hansa-Georga Gadamera i Paula Ricoeura a vidljiv je prije svega kod teologa kao što su Claude Geffre, Werner Jeanrond i David Tracy, ali i kod Wolfharta Pannenberga i Emericha Coretha, da se teološka hermeneutika, ne bojeći se tekstualno-gramatičkih analiza, prodirući kroz sami tekst pokušava aktualizirati i primijeniti svetopisamsku poruku u naš sadašnji kontekst. Učiteljstvo Katoličke Crkve prepoznalo je važnost hermeneutičkog zaokreta već spomenutim dokumentom Papinske bibilijske komisije Tumačenje Biblije u Crkvi (1993.) u kojem nedvosmileno upućuje na autore kao što su Gadamer i Ricoeur, odnosno insistira na aktualizaciji i aplikaciji u tumačenju Božje Riječi. Preferira Ricoeurovo razumijevanje hermeneutike kao aktualizaciju unutar koje čitatelji usvajajaju (aproprijacija) životnu poruku ne prelazeći preko povijesnih i literarnih metoda.
U nastavku objašnjavanja naslova izlagač je ukratko predstavio Davida Tracyja, odnosno njegovu biografiju i njegov teološki opus. Tracy je rođen 1939. u New Yorku, 1963. zaređen je za svećenika, a na Gregorijani je doktorirao 1969. Veći dio životnog vijeka proveo je predavajući na Teološkom fakultetu u Chicagu. Bio je član Američke akademije znanosti i umjetnosti, jedan od osnivača časopisa Religious Studies Review, autor je desetak knjiga i preko dvjesta članaka. Iako i danas piše i radi, ističe autor, ne možemo se pogriješiti ako ga se smjesti u teološke klasike 20. stoljeća. Tracy se u svome istraživanju posvetio klasičnim temama sjevernoameričke teologije 20. stoljeća kao što su sekularizacija, odnos sakralnog i sekularnog, vjera, ateizam i pluralizam, te kako je u tom pogledu dao značajan doprinos. Također, iz perspektive katoličke teologije, moglo bi ga se smatrati začetnikom svojevrsne američke katoličke teologije obilježene prije svega, s jedne strane, vrlo pozitivnom i strastvenom sposobnošću za dijalog s drugim kršćanskim zajednicama, religijama i svjetonazorima, što je i karakteristično za američku kulturu i tradiciju, ali, s druge strane, neupitnom ukorijenjenošću u katoličku tradiciju i nauk. Blagoslovljeni bijes za redom je Tracyjeva knjiga u kojoj je hermeneutički model primijenjen unutar revizionističkog modela. Ovaj model smatra kako postoje dva teološka izvora: zajedničko ljudsko iskustvo i jezik, te kršćanska stvarnost, zatim kako svaki teološki izvor treba istražiti kako bi se moglo uočiti njihovo upućivanje na religioznu dimenziju, fenomenologija će pomoći istražiti zajedničko ljudsko iskustvo i jezik, a povijesno i hermeneutičko istraživanje kršćanski tekst. Nova disciplina će transcendentalnom refleksijom istražiti rezultate istraživanja pojedinih izvora. Hermeneutika unutar ovoga modela isključivo ima karakter metodološkog koraka u njegovoj četvrtoj fazi.
Analoška imaginacija je studija u kojoj Tracy pokušava odgovoriti na pitanje o odgovornom prihvaćanju pluralizma. Smatra kako su teologija i umjetnost privatizirani pa teologija treba napustiti klasični dominantni unutarteološki govor i obraćati se trima javnostima: Crkvi, akademiji i društvu. Kako bi teolog mogao u javnosti iznijeti bit vlastite teološke tradicije potrebno je iznijeti temeljni sadržaj, odnosno klasik vlastite tradicije, koji, prema Tracyju glasi: osoba i događaj Isusa Krista. Proces unutar kojega se u javnom prostoru iznosi vlastiti klasik i pokušava na isti način razumjeti druge klasike naziva se analoška imaginacija. Tracy smatra kako je sistematska teologija hermeneutički pothvat, ona treba tumačiti ono što je specifično u kršćanskoj teologiji te je hermeneutika je stoga temeljno teološko polazište. Na taj način dogodio se hermeneutički zaokret u njegovoj misli. Autor je naglasio kako je glavna teza ovoga rada sljedeća: hermeneutika je od pomoćne znanstvene aparature u Blagoslovljenom bijesu za redom postala općom teorijom tumačenja u Analoškoj imaginaciji. U Blagoslovljenom bijesu za redom hermeneutika je metoda koja je dobrodošla tumaču biblijskog teksta kako bi se istaknuo granični karakter religioznog jezika, ona je metoda revizionističkog modela dok je u Analoškoj imaginaciji hermeneutika sveobuhvatno teološko polazište. Na kraju izlaganja lic. theol. Zoran Turza naglasio je kako je Tracyjev rad u hermeneutici nastavio njegov učenik Werner Jeanrond u svojim djelima. Uslijedio je svečani akademski čin proglašenja obrane rada uspješnim te kratka auotorova zahvala svima onima koji su ga pratili na putu izrade teze.
Zoran Turza rođen je 24. rujna 1978. u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Belišću, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Potom upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji završava 2003. Sljedeće godine počinje raditi kao vjeroučitelj u Kutini i upisuje poslijediplomski studij na istom fakultetu opredijelivši se za specijalizaciju iz fundamentalne teologije. U srpnju 2012. stekao je naziv licencirani teolog obranivši licencijatsku radnju pod naslovom “Revizionistički model Davida Tracyja”. Sudjelovao je i izlagao na nekoliko međunarodnih konferencija, te je objavio nekoliko znanstvenih radova. U akademskoj godini 2013/2014. i 2014/2015. predavao je izborni kolegij “Teologija u dijalogu” na Hrvatskome katoličkom sveučilištu, u svojstvu vanjskog suradnika, gdje je i 2014. izabran u zvanje asistenta. Radi kao vjeroučitelj u Osnovnoj školi Brezovica.